|
Naslovna
Nazad na Lektiru
Ljubavne lirske narodne pesme
Običajne lirske narodne pesme
Posleničke pesme
Pretkosovski ciklus
Smrt Smail-age Čengića
Deca pišu
Kako napisati pismeni zadatak
Fonetika
Glasovne promene
Glagolski vid i rod
Stilske figure
Lek protiv raka
Biljke za šećeraše
Lekovite biljke
Jestive gljive u Mačvi
Zabava & igrice
Test ličnosti
Indijanski horoskop
Kako osvojiti devojku
Kako živeti sa mužem koji vara
|
Mitološke lirske narodne pesme:
Ove lirske narodne pesme ubrajamo u najstarije.
Nastale u dalekoj prošlosti kad čovek nije
mogao da objasni i spozna pojave u prirodi. U njima se govori o
nastanku nebeskih tela. Sunce, Mesec i zvezde su personifikovani.
tj. date su im osobine ljudskih bića. Sunce se ženi lepom devojkom
i od nje postaje zvezda Danica (planeta Venera). Glavni likovi su
natprirodna bića: vile, zmajevi, aždaje, anđeli i sl. Prema tome,
vrlo su slične bajkama. Vile
– U južnoslovenskoj mitologiji ženska natprirodna bića, naklonjena
ljudima. Zamišljane su kao izuzetno lepe devojke zlatnih kosa i sa
krilima, odevene u duge, prozračne haljine i naoružane strelama.
One žive daleko od ljudi, po planinama (planinkinje, zagorkinje),
pokraj voda (vodarkinje, brodarkinje) ili u oblacima (oblakinje).
Verovalo se da se rađaju iz rose, nekog cveća, kad pada kiša i
greje sunce i kad se na nebu pojavljuje duga. Svoje dvorce,
izuzetne lepote i raskoši, grade na oblacima.
VILA ZIDA GRAD
Grad gradila b'jela vila,
Ni na nebo, ni na zemlju
No na granu od oblaka;
Na grad gradi troja vrata:
Jedna vrata sva od zlata,
Druga vrata od bisera,
Treća vrata od škerleta.
Što su vrata suha zlata,
Na njih vila sina ženi;
Što su vrata od bisera,
Na njih vila kćer udava;
Što su vrata od škerleta.
Na njih vila sama sjedi,
Sama sjedi pogleduje,
Đe se munja s gromom igra,
A nevjesta s dva đevera;
Munja groma nadigrala,
Mila sestra oba brata,
A nevjesta dva đevera.
Objašnjenje: pojmom skerlet
(škerlet) označena je tkanina, najčešće crvene boje ukrašena
dijamantima i zlatom.
Tema
ove pesme data je u naslovu: Vila zida grad, samo je mesto
neobično - u oblaku. Kad pesnik kaže grad, on ne misli na današnje
značenje ove reči kad grad označava mnogo ulica i višespratnica,
nego misli na srednjovekovne gradove, dvorce, odnosno, zamkove.
Dvor što ga gradi vila ima tri ulaza, troja vrata: od zlata, od
bisera, od skerleta. Slike su gradacijski poređane prema važnosti,
a sve tri nedvosmisleno ilustruju silno bogatstvo, što ga vila
poseduje, a obični smrtnici samo mogu da sanjaju.
Posebno je zanimljiv kraj pesme u kojem je slika nadmetanja između žene i
muškarca, a i u ovoj pesmi narodni pevač je na strani lepšeg pola.
Naravno, u stvarnosti tog vremena, kad su ove pesme nastajale,
žene su bile u nezavidnom položaju, pa je narodni stvaralac makar
u mašti prizivao bolja i pravednija vremena za ženu, baš kao što
je sanjao o sjaju i bogatstvu koje je svojstveno samo natprirodnim
bićima, a čovek osuđen na težak i mukotrpan život.
Idi na vrh stranice!
|
|
Kako je postala zvezda Danica?
SUNCE SE DJEVOJKOM ŽENI
Devojka je Suncu govorila:
"Jarko, Sunce, ljepša sam od tebe!
Ako li se tome ne vjeruješ,
Ti izađi na to ravno nebo,
Ja ću izić' za goru na vodu."
Kada jutro vedro osvanulo,
Izlazilo na nebo Sunašce,
A djevojka za goru na vodu.
Ugleda je lijepo Sunašce,
Ugleda je kroz jelovo granje.
Kol'ko se je ašik učinilo,
Tri put je se Sunce zaigralo,
Pa odvuče lijepu djevojku
Da je uzme sebi za ljubovcu.
Od nje posta zvijezda Danica.
*♥ ašik = zaljubiti se;
ljubovca = žena
DA SU VILE OTKUP UZIMALE
Što se ono na istoku sjaše?
Ja l' je sunce, ja l' je jasan mjesec;
Ja l' Danica među zvjezdicama,
Ja l' su vile Maru ugrabile?
Nit' je sunce, nit' jasan mjesec,
Nit' Danica među zvjezdicama,
Već su vile Maru ugrabile.
Babo Maru na otkupe ište,
Al' su vile babu govorile:
"Da su vile otkup uzimale,
Svu bi goru zlatom pozlatile,
A konje bi srebrom potkovale."
*♥ babo = otac, tata
U ovoj
pesmi imamo neobičnu slovensku antitezu gde se u pitanju i poređenju daje
tačan odgovor, što odudara od uobičajene forme ove stilske figure: 1.
pitanje, 2. poređenje, 3. negacija, 4. tačan odgovor.
SUNCE ĆE SVE OGREJATI
*Jarko Sunce na put polazaše,
Za njim mila majka pristajaše:
"Jarko Sunce, kud ćeš na konake,
Ko će tebi večericu dati,
Ko će tebi ložnicu sterati,
Ko će tebe rano probuditi
Da ogriješ zemlju i gradove,
A i onu malu sirotinju,
Golu, bosu i neopasanu."
"Ne brini se, moja mila majko,
U Boga ću biti na konaku.
Božja mati, večericu dati,
Božja mati, ložnicu sterati,
Božja mati, rano probuditi
Da ogrijem zemlju i gradove;
A i onu mlogu sirotinju,
Golu, bosu i neopasanu."
♥ konak = prenoćište; ložnica = postelja, mesto za spavanje;
sterati = prostreti
Dakle, kao što se iz ovih pesama vidi Suncu su date
ljudske osobine: ženi se, zaljubljuje, putuje, spava, i ima majku.
Istovremeno zapažamo da pesme obiluju upravnim govorom, što je još jedna
karakteristika naše usmene (narodne) poezije, i lirske i epske. Na taj
način junaci se približavaju slušaocu, i stvara se utisak da i oni
sudeluju u zbivanjima, a dele i njihova osećanja.
|
Priredio: P. Jokić, nastavnik
| |