tabanovic.comtabanovic.com

Dobro došli na sajt za lektiru, gramatiku, testove, horoskop i snove

Pričam Ti priču

Lepota mladosti

Autor: Petar Jokić

tabanovic.com

Dok je čovek mlad i zdrav, okupan je srećom i umiven radošću bez obzira na društvene okolnosti. U vreme mog detinjstva u selu Tabanoviću kod Šapca nije bilo ni struje, ni radija, akamoli televizije. Letnji školski raspust provodili smo, čuvajući ovce, svinje i goveda na državnim njivama posle ubrane pšenice. Tu radnu obavezu, pretvarali smo u zabavu; igrali se firiza i palije, ili "trule kobile". Naravno, užitak je bio tim veći što su u igrama učestvovale i devojčice. Tako su rođene prve simpatije i ogovaranja zavidnih. Kad nismo čuvali stoku, igrali smo fudbal u prostranom dvorištu čika-Stojana, ili išli da se kupamo u bistroj vodi Jereza. Međutim, jedva smo čekali da počne školska godina. Doduše, nije to kao danas. Čas nije trajao 45 minuta, nego dok učiteljica Danica ne zgotovi ručak, ali je odmor bio toliko dug dok svi ne popadamo od jurnjave za loptom na igralištu FK Torpeda, a onda neko vikne: "U školu"! No to je druga priča.

U mom sećanju najviše su urezani doživljaji sa Olimpijade u Rimu 1960-e. U selu je bilo nekoliko tzv. zvučnika. To je bila sprava koja je pomoću antene duge 20-ak metara s jednim tranzistorom i diodom emitovala jedino signal Radio Beograda. Najbolji "zvučnik" u susedstvu imao je deda-Boško Živanović. Dok sa zvučnika idu zvuci narodne ili kasične muzike, deda-Boško i deda-Beli Vasić igraju tablića, a momci i devojke - remija. Deca kibicuju jedne i druge.

Kad je počela Olimpijada u Rimu, "zvučnik" je postavljen iznad vrata kuće, jer toliki broj slušalaca nije mogao da stane u sobu. Stariji ljudi posedali na stolice i hoklice, a mlađi na široko stepenište. Pre prenosa fudbalske utakmice Jugoslavije, deda-Boško bi upozorio prisutne da će izbaci one koji pričaju. Pamtim u polufinalu igrali smo sa domaćinom Italijom. Taj meč u Napulju okončana je rezultatom 1:1 i to uz pogotke u produžecima, a tada se nisu izvodili penali, na red je došlo - izvlačenje iz šešira ko će u finale, mi ili "azuri". Možete da zamislite takvu scenu danas? A, onda je reporter Radio Beograda Radivoje Marković uzviknuo: - izvučen je papirić na kome piše "Jugoslavija"! Nastao je opšti rusvaj i oduševljanje pred kućom deda-Boška; svi su se grili i plakali od radosti. Te godine osvojili smo prvo i jedino olimpijsko zlato u fudbalu. Mi prvi, Danska druga, Mađarska treća, a domaćin Italija četvrta. Još i danas u sećanju odzvanjaju imena napadača Jugoslavije: Knez, Galić, Kostić.

Pred bistom narodnog heroja

 

Pričam ti priču: Radivoj

 

Milivoj i Slavka

 

Jedno lepo sećanje

 

Čiča Nikola

 

 

CONTACT