tabanovic.comtabanovic.com

Dobro došli na sajt za lektiru, gramatiku, testove, horoskop i snove

Lektira

Priča o kmetu Simanu

Autor: Ivo Andrić

tabanovic.com

Književni rod: epika

Književna vrsta: pripovetka

Tema: Kako je Simo Vasković, kmet iz okoline Sarajeva, pogrešno procenio Austrougarsku aneksiju Bosne i Hercegovine.

Ideja: Pri donošenju važnih odluka valja se držati one narodne: "Tri puta meri, jedanput kroj"

Vreme radnje: Kraj 19-og veka.

Mesto radnje: Sarajevo i okolina

Interpretacija

Kad je posle Berlinskog kongresa 1878. godine Austrougarska aneksirala Bosnu i Hercegovinu, jednu tiransku vlast (tursku), zamenila je druga tiranska vlast (austrougarska). Te godine mnogo aga u Bosni je ostalo bez svog haka (trećine) od svog imetka koji su kmetovi - čitaj najamnici seljaci - po turskom zakonu bili dužni da plate agama. Slučaj Ibrage Kološa, sarača sa Baščaršije bio je poseban. Njegov kmet je bio na dohvat ruke, udaljen samo sat hoda. A on je i dosad sam odlazio po svoju trećinu. Raspitao se kod viđenijih ljudi, i svi su mu rekli da se sa dolaskom nove hrišćanske vlasti u odnosu kmet - aga ništa ne menja i da sve ostaje po starom dok se ne donesu novi zakoni. On je sa sepetima na četiri konja i momcima pošao po šljive kod svog kmeta.

Prvi dan septembra. Sunčano jutro. U šljiviku na travi leži Siman, ruke zaturio pod glavu, nad njim se modre i savijaju grane pune roda. Ne misli ništa, samo se smeška, jer ga od glave do pete ispunjava jedno jedino osećanje: da je sve ovo njegovo.

Ibraga se iznenadio kad je video da se kmet ne diže da ga pozdravi, ali i začudio koliko je kmet velik kad nije zguren i ponizan.

- Dobro jutro, Simane!

- Dobro i jest - kaže Siman, a ne ustaje pred agom.

- Ja došo da ovo šljiva, što je moje, smirim, kaže aga muklim glasom.

Ibraga glagol SMIRITI koristi u prenesenom značenju reči, a Siman se pravi da ga ne razume, pa koristi osnovno značenje gladola SMIRITI.

- Nisi moro dolaziti. Šljive su mirne, a koliko ih treba smirivati, umijem ih i ja smiriti.

Ibraga je pun besa, ali ga drži u sebi i pokušava da biranim rečima ostvari svoju nameru. Objašnjava Simanu da se sa dolaskom nove vlasti ništa nije promenilo.Siman je, uvern da jeste. Kaže agi da se popne na šljivu da jede koliko hoće, ali da jednog ucrvka iz bašte neće odneti. Koliko puta je on u mislima na drumu i njivi sanjario da tako nešto kaže agi. Sad na javi to njegovo NE silno odzvanja u njegovoj duši i on ga s ponosom i radošću ponavlja. Aga ga pokušava ubediti da je to njegovo i da drukčije ne može biti. Siman kaže može, kad je ono što je naše dolaskom Turaka postalo njihovo, sad njihovo opet može postati naše. Na kraju rasprave, Ibraga se vrati kući praznih sepeta, a Simanu bi žao što još malo nije ostao da se sladi u svom protivljenu. Te jeseni Ibraga stvarno ostade bez svoje trećine, ali presavije tabak i tuži Simana. Austrougarski sud presudi u njegovu korist, pa Siman ode u zatvor i na kraju mu oduzmu prvo stoku, za naknadu štete, a onda ga vlast otera sa Ibraginog poseda. U međuvremenu Siman provodi dane u piću. Umru mu oboje dece, žena ga napusti i vrati se u svoj rod. Siman je pisao žalbe, ali su sve redom bile odbijene. Na kraju priče on u kafani provodi vreme sa izvesnim Safetagom, kome za čokanj rakije i koji zalogaj uz gusle peva turske pesme. On sad bira reči da ne uvredi svog pobratima u piću, ali stalno ponavlja da je u pravu kad je reč o odnosima aga - kmet. Tu on priča anegdou o petlu svog oca. Bio je petao nad petlovima, ali je imao jednu manu - kukurikao je čitav sat pre ostalih petlova i tako u nevreme budio gazdu, te ga ovaj zakla.

Likovi

Simo Vasković

Lik ovog tragičnog junaka najbolje ilustruje anegdota o petlu njegovog oca, koji je bio ponos i dika, ali je imao manu da kukuriče pre vremena, pa je to platio životom, a Siman gubitkom porodice i imanja.

Ibraga Kološa

Na prvi pogled to je duševan i miroljubiv čovek, ali on će "terat kera" do kraja da "svog" kmeta i njegovu porodicu otera u propast. Iako je i sam samo zanatlija, on ne razume potlačene i strogo se drži svog prava, koje mu garantuje i nova austrougarska vlast, bezosećajan i uporan. Dakle, iako mali šraf u mašireniji tiranije, on ne popušta.

Austrougarska vlast

Tiranija. Jedini joj je cilj da porobi narode, pa se tako ni po čemu ne razlikuje od Osmanlijske imperije. Za Srbe je još i gora, jer je hrišćanska.

Priredio: Petar Jokić, nastavnik

O piscu - ovde

 

 

CONTACT