tabanovic.comtabanovic.com

Dobro došli na sajt za lektiru, gramatiku, testove, horoskop i snove

Lektira

Hleb i so

tabanovic.com

Autor: Ljubomir Simović

Književni rod: lirika

Književna vrsta: lrske pesme

Zbirka pesama Hleb i so (1985) izbor je samog pesnika iz svog dotadašnjeg stvaralaštva. U njoj su se našle pesme: Slovenske elegije, Šlemovi, Uoči trećih petlova, Subota, Vidik na dve vode, Um za morem, Istočnice i Deset obraćanja Bogorodici Trojeručici. Naslov Simovićeve knjige je simboličan i oslanja se na našu hrišćansku tradiciju — da se gost i stranac dočeka hlebom i solju, čime se iskazuje dobrodošlica i želja za trajnim prijateljstvom, iskazuje se vernost i potreba duše da se živi u zajedništvu i jedinstvu, da sve bude prožeto dubokom ljudskošću i pobožnošću.

U njegovoj poeziji propevalo je naše jezičko i kulturno pamćenje, drevni jezik našega predanja, ali joj nije strano ni suočenje sa neposrednim društvenim zbivanjima. Ukrštanje retorskog zamaha, crnohumornog tona i pevanja o najvišim nacionalnim vrednostima postalo je pesnikov zaštitni znak u kojem su ispevane, nije preterano reći, njegove najlepše pesme (Miodrag Pavlović u predgovoru za Hleb i so.) Još od prvih knjiga sve je bilo definisano, ali „razne mogućnosti su ostale otvorene, pesnik je sebi ostavio i mogućnost novih opredeljivanja“.

 

Ne bojte se, braćo, hladne zime,

nego se bojte, braćo, neslane soli!

 

Zasvetleće žiška u pepelu,

namaći će se vunena petlja na iglu,

zabeleće se guske u rukavcu,

osvanuće na trpezi hrana,

kada opet so postane slana!

 

So je jedan od najbitnijih momenata njegove poetike, a opozicija slano – neslano jedna od najvažnijih. U mnogo čemu je istovetna opoziciji (živeti) sa smislom – bez smisla. Sada jasnije vidimo da u ovoj pesmi i nije reč o pijacama, kasapnicama, ubrzanom rastu cena u njima, nego o nečemu mnogo važnijem, suštinskom. Kao što ni nadolazeća „hladna zima“ ne imenuje tek godišnje doba, nego neosoljeni život, lišen toplote i smisla. Upravo, završni navedeni stihovi povratno smisaono boje pesmu i uzglobljuju je u kontekst celokupnog Simovićevog pevanja.

Motivi (neslane) soli, zelja, perja gusaka, belog luka, duge snežne zime iz ove pesme vode nas ka onim pesmama koje su svojevrsne himne malim stvarima, naizgled sitnim poslovima i jedva primetnim uživanjima: kujnama, spremanju zimnice, snegu koji zavejava kubik drva, hlebu i slanini, šporetu.

Priredio: Petar Jokić, nastavnik

O piscu

Ljubomir Simović je dramski pisac, pesnik, romansijer, prevodilac, redovni član Srpske akademije nauka i umetnosti. Rođen je 2. decembra 1935. godine u Užicu, od oca Dragiše, obućara i majke Radojke, iz sarajevske porodice Cvijić. Osnovnu školu, niže razrede gimanzije i učiteljsku školu završio je u Užicu. Godine 1962. diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, na grupi za istoriju jugoslovenske književnosti i srpskohrvatski jezik. Kao student bio je član redakcije i odgovorni urednik studentskog književnog lista “Vidici”. Piše pesme, drame, romane, eseje, književne kritike. Prevodi sa italijanskog i ruskog jezika. Prvu pesmu pod nazivom „Jutro” objavio je, kao učenik Učiteljske škole, u “Učiteljskoj iskri” (1951). Nastavio je da objavljuje u “Vestima”, “Mladoj kulturi”, “Omladini”, “Studentu”, “Letopisu Matice srpske”, “Međaju”, “Politici”, “Ninu” i drugim listovima i časopisima. Krajem pedesetih godina prošlog veka, radio je honorarno u Omladinskom programu Radio Beograda. Ceo radni vek proveo je kao urednik Umetničke redakcije Prvog programa Radio Beograda. Inspiraciju za prve pesničke radove nalazio je u Užicu i okolini, mentalitetu Užičana i njihovom razvijenom smislu za humor i osećanje jezika. Drame su, kao i pesme, tematski vezane za zavičajno Užice, istorijsku prošlost i tradiciju. Njegove pesme i drame nalaze se u svim antologijama srpskog pesništva i drame. Dela su mu prevedena na gotovo sve evropske jezike, a drame izvođene u pozorištima širom Srbije, ali i na mnogim svetskim scenama: Francuskoj, Mađarskoj, Bugarskoj, Meksiku, Češkoj, Nemačkoj, Rusiji. Švajcarskoj, Poljskoj, Belgiji, Kanadi, Maroku idr.

 

Lektira - ovde

 

Priča o konju i "Pesma o keruši"

 

 

CONTACT