|
Linkovi:
Naslovna
Nazad na Lektiru
Hajdučki ciklus
Ciklus pesama o Marku Kraljeviću
Uskočki ciklus
Porodične lirske narodne pesme
Posleničke pesme
Običajne pesme
Ljubavne lirske pesme
Smrt Smail-age Čengića
Pretkosovski ciklus
Pokosovski ciklus
Marko Kraljević
Deca pišu
Kako napisati pismeni zadatak
Fonetika
Glasovne promene
Glagolski vid i rod
Stilske figure
Lek protiv raka
Biljke za šećeraše
Lekovite biljke
Jestive gljive u Mačvi
Zabava & igrice
Test ličnosti
Indijanski horoskop
Kako osvojiti devojku
Polisemija i homonimija
Kako živeti sa mužem koji vara

Kneževa večera
Klikni na sliku da je vidiš u pravoj veličini
Kritički osvrt:
U pesmama kosovskog
ciklusa dominiraju dva glavna motiva data u kontrastu: motiv herojske pogibije
i motiv izdaje.
Po shvatanju narodnog pevača svi izginuli su heroji, a oni koji su boj
preživeli su izdajnici. Ovako uprošćeno klasifikovanje navodi na
jednostavan zaključak: da su svi naši praroditelji - izdajnici, pa i
narodni stvaraoci, jer su potomci preživelih iz Bitke na Kosovu, što
je, naravno, čista glupost.
|
Jezik i stil:
Stih ovih pesama je deseterac. Narodni stvaralac je
tu strogo dosledan, pa zbog toga imamo mešavinu ekavice i ijekavice;
opisi su bogati stalnim epitetima:
koplja bojna, vita rebra,
bijele ruke itd. Takođe, anonimni autor često koristi
simbol i metaforu; da bi istakao hrabrost i junaštvo izginulih
ratnika, on svesno bira ime i prezime. Teško ranjeni ratnik nosi
biblijsko ime apostola Pavla, a prezime Orlović asocira na neustrašivu
i snažnu pticu koja je i zvanični grb Srbije.
|
|
Kosovski ciklus narodnih epskih pesama
Pesme o Kosovskom boju spadaju među umetnički najuspelija
ostvarenja naše narodne epike. Ono o čemu pevaju ove
malobrojne pesme potiče iz tradicije o toku i ishodu sukoba turske
i srpske vojske na Kosovu 28. juna 1389. godine na Vidovdan.
Osnovu predanja čini herojski podvig Miloša Obilića i izdaja Vuka
Brankovića. Istorijski
gledano narodni pevač je neopravdano krivicu za poraz svalio na
Vuka Brankovića, koji je, istini za volju, bio vladar Kosova, pa
neozbiljno zvuči da je čovek sam sebe izdao. U očima narodnog
stvaraoca njegova krivica je jedino u činjenici da je ostao živ.
Ova suluda ideja da svi treba da izginemo, nažalost, živi i danas: "ginite časno da
biste večno živeli"?!?
P.S. Lako je zvati na prolivanje krvi tuđih sinova.
Narodna poezija peva i o događajima koji su prethodili Kosovskom
boju. U pesmi
"Zidanje Ravanice"
veliča se i slavi srednjovekovna prošlost, navode zadužbine starih vladara
koje u narodnoj pesmi predstavljaju moralnu snagu za pobedu nad
osvajačem. Pesma
"Kneževa večera"
iznosi klevetom Vuka Brankovića izazvanu sumnju kneza Lazara u
vernost Miloša Obilića i Obilićev zavet na podvig.
Skup kneza Lazara sa srpskim velikašima i vitezovima odigrao se na tajnom
mestu u Kruševcu, noć uoči bitke na Kosovu polju. Svi su za stolom imali
svoje mesto i bili su raspoređeni po važnosti. Na
čelu stola sedeo je Lazar, s njegove desne strane stari Jug Bogdan i devet
Jugovića, a sa leve strane Vuk Branković i ostala gospoda. Na dnu stola,
naspram kneza Lazara sedeo je njegov najveći i najbolji vitez, Miloš
Obilić. U svojoj zdravici Knez Lazar nazdravlja svojim gostima po
njihovoj važnosti i osobinama, prvo po stareštvu, pa po gospodstvu,
milosti, lepoti, visini i na kraju po junaštvu. Zaplet nastaje kada knez
nazdravi Milošu Obiliću i svojim rečima iskaže sumnju u njegovu vernost.
Kneževe reči prekora su pune blagosti, jer umesto pretnje kaznom on Milošu
nudi nagradu za dotadašnju vernost. Nepravedno optužen za izdaju i
osramoćen pred ostalom srpskom gospodom, Miloš Obilić na kneževe blage
reči je reagovao burno. Došlo je do sukoba između dve centralne ličnosti
kosovskog epa. Miloš se zahvalio knezu na daru, ali ne i na njegovoj
besedi. Za sebe je rekao da nikada nije bio, niti će biti izdajnik i
upozorio je kneza da je pravi izdajnik onaj ko je njemu najbliži. Miloš je
sumnjao da su klevete potekle od Vuka Brankovića i znao je da svoju čast
može odbraniti samo junačkom borbom u boju na Kosovu. Da bi dokazao svoju
ispravnost i odanost bio je spreman i da umre. Zbog toga je dao zakletvu
pred svim gostima da će ubiti turskog cara Murata i da će se, ako kojim
slučajem preživi, osvetiti Vuku Brankoviću zbog klevete.
Analiza:
Kneževa večera je predstavljena kao dramska scena. Ona podseća na tajnu večeru
apostola. Zaplet počinje kada se knez Lazar
obrati Milošu Obiliću na vrlo neobičan, za Miloša uvredljiv način. Nazdravljanje je često
korišćena situacija. Dramatizuje radnju i podstiče na dalji tok. Dok
nazdravlja knez Lazar nabraja kosovske junake, tako da je funkcija ove
pesme kataloško nizanje junaka po njihovoj važnosti i epskoj slavi.
Taj postupak prikazivanja junaka naziva se epski katalog junaka. U
ovom odlomku najupečatljivije je predstavljanje Miloša Obilića i Vuka
Brankovića. Oni su predstavljeni kao suprotnosti. Miloševa odrednica je
junaštvo, a Vukova gospodstvo. Pošto je Miloš poginuo na Kosovu polju,
a Vuk Branković je izvukao živu glavu, na toj istorijskoj činjenici se
izgradila legenda o izdaji, tako da su, pre nego što su istoričari
dokazali suprotno, motiv izdaje i Vuk Branković kao negativan
junak i izdajnik ušli u narodnu književnost.
Pesme "Kosovka devojka" i "Smrt majke Jugovića" kazuju posledice krvavog
sukoba nagoveštavajući mračne vekove srpskog naroda. Bezimena kosovka devojka dan posle bitke obilazi bojište; prevrće mrtve
i ranjene junake, tražeći verenika, kuma i devera, nailazi na groznu sliku jednog ranjenika:
Kog junaka u životu nađe,
Umiva ga hlađanom vodicom,
Pričešćuje vinom crvenijem
I zalaže hlebom bijelijem.
Namera je namerila bila
Na junaka Orlovića Pavla,
Na kneževa mlada barjaktara
I njega je našla u životu;
Desna mu je ruka odsečena
I lijeva noga do koljena;
Vita su mu rebra izlomljena:
Vide mu se džigerice bele;
Izmiče ga iz te mnoge krvce,
Umiva ga hlađanom vodicom,
Pričešćuje vinom crvenijem
I zalaže hlebom bijelijem.
Od Pavla Orlovića sazna za sudbinu svojih najmilijih:
"Sestro draga, kosovko
devojko!
Vidiš, dušo, ona koplja bojna,
Ponajviša, a i po najgušća.
Onde j' pala krvca od junaka,
Ta dobrome konju do stremena,
Do stremena i do uzenđije,
A junaku do svilena pasa.
Onde su ti sva tri poginula!
.........................
Kad devojka saslušala reči,
Proli suze niz bijelo lice,
Onda ode svom bijelu dvoru,
Kukajući iz bijela grla:
"Jao, jadna, hude sam ti sreće!
Da se, jadna, za zelen bor 'vatim,
I on bi se zelen osušio!"
Idi na vrh stranice! |
|
Lik Kosovke devojke
U završnim
stihovima ove pesme, u liku bezimene devojke, naslikana je sudbina
hiljade mladih devojaka koje neće imati za koga da se udaju, jer
sve što su volele ostalo je u krvi na Kosovu polju, pa
život gubi smisao. Naravno, narodni stvaralac nije bio vidovit,
ove pesme su nastale mnogo kasnije pošto su posledice poraza na
Kosovu polju postale vidljive; kad je narod srpski pod
ponižavajućim uslovima ropskog življenja zavapio:
"Ustajte, mrtvi, da legnemo živi!" Pesma
Smrt majke Jugovića
slika ovu hrabru i
dostojanstvenu ženu čiji bol za izgubljenim sinovima i mužem
gradacijski raste; ređaju se sve strašnije slike:
prva slika - kad svoje voljene, nađe mrtve na bojištu,
druga - kad snahe udovice plaču,
treća - kad se Damjanov konj Zelenko javi vriskom u ponoć, žaleći
gospodara, i konačno četvrta najstrašnija slika -
kad vesnici nesreće, gavranovi, u krilo
majke bacaju Damjanovu ruku;
nagomilani bol razbija tvrdo majčino srce.
Ustvari, bolje reći: jako srce raspuklo se od izliva nežnih
majčinih osećanja; neizrecivi bol i tuga rastu i guše. Međutim,
baš u trenucima drhtavog milovanja istrgnute sinovljeve ruke kroz
sećanje na divne momente detinjstva, ovu čvrstu ženu slama
ne bol, već ljubav. Fantastična, nerealna slika u početku
pesme ima funkciju da naglasi neverovatnu, ali istinitu sliku
tragedije. Iako pesma peva o konkretnoj osobi, slično je kao i u
prethodnoj pesmi u liku majke Jugovića prikazana zla sudbina
desetine hiljada srpskih majki koje su na Kosovu izgubile sinove i
muževe. To se u teoriji književnosti zove KOLEKTIVNI LIK. Pesma
"Car Lazar i carica Milica"
jedna
je od najlepših. Veoma uspele kompozicije, obuhvata najznačajnija
doživljavanja kosovskih junaka uoči boja, polazak u boj i, najzad,
dolazak glasnika koji kazuje tok i posledice krvavog sukoba. Pesma
ostvaruje izuzetno snažne, upečatljive likove kosovskih ratnika
koji borbu za slobodu osećaju kao najveću dužnost i čast. Boško
Jugović odbija da ostane sestri "od zakletve", iako je od cara
dobio odobrenje:
"O moj
brate, Boško Jugoviću!
Car je tebe mene poklonio,
Da ne ideš na boj na Kosovo,
I tebe je blagosov kazao,
Da daš barjak, kome tebe drago,
Da ostaneš sa mnom u Kruševcu,
Da imadem brata od zakletve."
Al' govori Boško Jugoviću:
"Idi, sestro, na bijelu kulu;
A ja ti se ne bih povratio,
Ni iz ruke krstaš barjak dao,
Da mi care pokloni Kruševac;
Da mi reče družina ostala:
Gle strašivca, Boška Jugovića!
On ne smjede poći u Kosovo
Za krst časni krvcu proljevati
I za svoju vjeru umrijeti."
Sestra redom
zaustavlja braću i moli ih da sa njom bar jedan ostane, ali svi
redom odbijaju. Na kraju iscrpljena pada. Knez Lazar naređuje
slugi Golubanu da ostane:
Kad to začu
sluga Golubane,
Proli suze niz bijelo lice,
Pa odsjede od konja labuda,
Uze gospu na bijele ruke,
Odnese je na tananu kulu;
Al' svom srcu odoljet' ne može,
Da ne ide na boj na Kosovo,
Već se vrati do konja labuda,
Posjede ga, ode u Kosovo.
Sutradan crni
gavranovi, vesnici nesreće, sleću na kulu kneza Lazara i carici
saopštvaju tužne vesti:
Viđeli smo
dvije silne vojske;
Vojske su se juče udarile,
Obadva su cara poginula;
Od Turaka nešto i ostalo,
A od Srba i što je ostalo,
Sve ranjeno i iskrvavljeno.
Istom oni tako besjeđahu,
Al' eto ti sluge Milutina,
Nosi desnu u lijevoj ruku,
Na njemu je rana sedamnaest,
Vas mu konjic u krv ogreznuo;
Veli njemu gospođa Milica:
Što je, bolan, slugo Milutine?
Zar izdade cara na Kosovu?
U caričinom
obraćanju slugi Milutinu, naslućuje se motiv izdaje u činjenici da
je neko živ, pa makar na samrti bio. Sledi završna scena o izdaji Vuka Brankovića:
"A što pitaš
za prokletog Vuka,
Proklet bio i ko ga rodio!
Prokleto mu pleme i koljeno!
On izdade cara na Kosovu
I odvede dvanaest hiljada,
Gospo moja! ljutog oklopnika."
|
Utisci:
Ističući karakterne
osobine
majke Jugovića,
jedna učenica VI razreda je rekla:
"Majka Jugovića je bila hrabra žena jer je rodila devet
Jugovića i sve ih poslala u Boj na Kosovo da poginu za slobodu
Srbije". |
|
Priredio: P. Jokić, nastavnik
| |