tabanovic.comtabanovic.com

Dobro došli na sajt za lektiru, gramatiku, testove, horoskop i snove

Biti, il ne biti?

Govorite li srpski?

Autor: Petar Jokić, nastavnik

Jezik je hranitelj naroda. Dokle god živi jezik, dokle ga ljubimo i počitujemo, njim govorimo i pišemo, pročišćavamo, dotle živi i narod, može se među sobom razumijevati i umno sajedinjavati, ne preliva se u drugi, ne propada. (Vuk S. Karadžić)

Tuđe perje

Standardni (književni) srpski jezik početkom ovog veka u velikoj je opasnosti da se izobliči u mešavinu stranih reči i izraza sa (tendencijom) namerom gubljenja padeža. Po svemu sudeći, vraćamo se u 19. vek kad su "učeni" Srbi pisali nekom mešavinom ruskoslovenskog i narodnog (čitaj srpskog jezika). Samo, danas u modi nije ruskoslovenski, nego engleski jezik. Svedoci smo da omladina u govornoj, ali sve više i u pisanoj komunikaciji koristi reči: "pliz, sori, kul". Ova poslednja posebno mi je odvratna, jer na romskom jeziku znači: GOVNO. U Srbiji živi skoro 300.000 Roma. Možete misliti kako se cerekaju kad čuju da momak devojci kaže: "Baš si mi KUL!" Omladina na internetu "lajkuje", "šeruje" i "kulira", a vlastite imenice pišu početnim malim slovom, a predmetak (prefiks) NAJ odvajaju od komparativa prideva. Međutim, nisu problem samo strane reči. Nekih se nikad nećemo osloboditi, jer nemamo odgovarajuću srpsku reč. Ne treba kao Hrvati da po svaku cenu tražimo domaću reč: Ova naša braća su za televiziju izmislila hrvatski izraz - SVJETLOSNA PROMIDŽBA?!? Za helikopter su hteli da se zove ZRAKOMLAT i sl. Problem je konstrukcija rečenice. Francuzi imaju glagol FAIRE (činiti) i mnogo ga koriste. Pod tim uticajem sve više plupismenih Srba zloupotrebljava ovaj glagol: "Marko vrši (čini) popravku televizora." Ispravno srpski je: Marko popravlja televizore. Zašto je ovo naročito opasno? Zato što rečenica (Marko vrši popravku televizora) gramatički je ispravna, ali nije u duhu srpskog jezika. Drugi problem su greške u padežima. Slušajte naše političare sa Kosova kako se "gađaju" padežima: "Srpska delegacija je stigla u Prištini, a posle je boravila u Kosovsku Mitrovicu." U prvom slučaju treba akuzativ mesta (stigla u Prištinu), a u drugom primeru treba lokativ mesta (boravila u Kosovskoj Mitrovici). No, ima i napretka. Kad sam bio dečak, ljudi u mom selu su čistili avlije, otvarali kapijje i pendžere. Danas kose travu u dvorištima, otvaraju prozore i vrata, ali se još uvek svađaju sa komšijama (susedima). parkiraju automobile na ćuprijama i spavaju na jastucima, a pokrivaju se jorganima. Mnoge reči nisu turskog porekla, ali su "došle" sa Turcima: ćopav, đon, hajde, jastuk, jorgan, kaiš, kajmak, kepec, kreč, kula, leš, mana itd. Razumem ja da ljudi u govornoj komunikaciji nemaju mnogo vremena da smisle ispravan izraz, ali to ne opravdava javne ličnosti, a naročito fakultetski obrazovane ljude. Uvek mi je "bolo" uši Koštuničevo: DOŠO, OTIŠO, kao i kad čujem u vestima na javnom servisu (RTS) tri kilometara, umesto tri kilometra ili kad uporno svake godine najavljuju turnir u malom fudbalu: "Igrajmo za šesnest", umesto - "Igrajmo za šesnaest" i sl. Kod titlovanja stranih filmova situacija je još gora. Prvo, jer vrlo često nema (adekvatnog) odgovarajućeg prevoda, a drugo što se nimalo ne uvažava pravopis. U osnovnoj školi nastavnici srpskog jezika se "ubiše" da ubede decu kako nije ispravno "VIŠLJI", nego VIŠI, a onda uveče u udarnom terminu ide zanimljiv film i u titlu lepo piše da je neko "VIŠLJI" i da ne nabrajam. Zašto vam sve ovo pričam? Zato što je nastavnik u očima dece običan smrtnik, ponekad i njihov sused, a televizija je poput Boga. Verovatno je da ovako deca zaključuju: - Šta ti meni "soliš pamet" kad sam ja na televiziji video i čuo da sam ja u pravu. S druge strane često se trubi o ćirilici. kao o nacionalnom pismu, što je daleko od istine. No, to zahteva posebnu priču. Međutim, kad smo več kod te ćirilice, voleo bih da mi neko od vas navede jedan jedini srpski proizvod sa (natpisom) etiketom na ćirilici. Nije problem u latinici. Nevolja je što nam preduzeća imaju ime sa nastavkom cop (čitaj kop), a poseban ukus na jezik imaju grickalice tipa: chips, ili josh, Cool radio, Cool Shop. Kad sve sabereš, najsrpskiji izraz je: - Jebi se! - dok se ne odomaći - fuck you!

 

 

 

CONTACT