tabanovic.comtabanovic.com

Dobro došli na sajt za lektiru, gramatiku, testove, horoskop i snove

Lektira

Pokondirena tikva

tabanovic.com

Autor: Jovan Sterija Popović

Književni rod: drama

Književna vrsta: komedija

Mesto radnje: Provincijsko mestašce u Feminoj kući.

Vreme radnje: kraj 19-og veka.

Tema: Tema je u naslovu; kondir je skupocena posuda za vino ili rakiju; najčešće je od keramike, ali i od zlata i srebra. Tikva je plod istoimene biljke loptastog oblika sa izduženim korenom. Kad sazri, očvrsne i može držati tečnost. E, vidite, bogataši su vino i rakiju pili iz kondira, a siromašni iz tikve. Figurativno rečeno Fema je tikva koja želi postati kondir.

Ideja (poruka): Kako nema čarobnog štapića koji će tikvu pretvoriti u kondir, tako ni Fema. prosta i neobrazovana, ne može ući u svet "noblesa", jer za to uz novac treba imati i malo više škole. Za Femu bismo mogli reći onu narodnu: "Videla žaba da se konji potkivaju, pa i ona digla nogu".

Fabula

U jednom zabačenom provincijskom mestu, u kući Feme, udovice nedavno preminulog čizmara, veliko je spremanje: sluge iznose iz stana stari nameštaj i unose novi. Oni komentarišu razlog ovoj promeni i primećuju da je gazdarica Fema počela da "tera modu". Njen dolazak potvrđuje glasine, jer ona, u našušurenoj haljini, s ogledalom u јеdnoj i zvoncetom u drugoj ruci, počinje da daje lekcije dobrog ponašanja, ne samo priprostim slugama, već, pre svega, i svojoj kćeri Evici. Fema je toliko zastranila da se odriče i svog brata, jer je čzimar, a Evicu grdi što ne prati njenu promenu, već se i dalje ponaša prirodno. Dolazi Vasiije, šegrt i Evičin verenik da sa Femom razgovara o svadbi. Fema ga grubo odbija, a u razgovoru sa njim koristi nakaradne nemačke i francuske reči. Na scenu potom stupa Sara, čankolizac, koja želi uzeti deo kolača od pomodarke Feme. Obraća se Evici na rđavom nemačkom jeziku. Evica je ne rzaume. Fema odgovara: "Ne zna vam ta ništa, nevospitana je kao krava." Sara potom ističe kako je dobar ručak bio kod gospođe Mitrovićeve. Ferma se kači na tu udicu i poziva Saru na ručak. U narednoj sceni Fema poziva Evicu i saopšatava joj da će sutra doći jedan "vilozof" da je prosi, pa mora da se napuderiše i da govori strane jezike. Dolazi

ANČA: - Majstorice!

FEMA:

Kakva je ovo svinjaruša! S njom nije vredno ni razgovarati (pređe k ogledalu i počne nameštati kosu).

ANČA:

Majstorice!

FEMA:

Uh, mora čovek u nesvest da padne (sedne na stolicu).

ANČA:

Majstorice, šta ćemo za ručak?

FEMA:

Uh! (strese se.)

ANČA:

Majstorice!

FEMA:

Ja! Zaboga! (Treska se na stolici).

ANČA:

Majstorice, vami je zlo?

FEMA:

(đipi): Ta, skote ženski, što si ti, ta dokle ćeš me jesti? Kakva sam ti ja majstorica, valjda ti činim opanke?

ANČA

(zagleda se u nju).

FEMA:

Dobro me gledaj, glupavko jedna, šta nalaziš majstorsko kod mene? Jesam li obučena kao firškinja?

Dolazi šegrt Jovan, pa se i on Femi obrača kao majstorici. Ona pobesni, želi ga pretvoriti u lakeja, a zvaće se Hanc. Jovan je pokušava urazumiti, ali ne uspeva. "Hoćeš da budeš Žan?" - "Nisam ja Ciganin, odgovara Jovan"

FEMA: A ti hajde budi Johan, to je lepše.

JOVAN: I to neću, nisam ja Nemac. Bolje da idem topiti one kože što su od majstora zaostale.

FEMA: Šta, kože? Taj smrad u mojoj kući neće više biti.

JOVAN: Kad neće, ja idem od vas.

FEMA: To je inpetretinencija! Znaš šta je, Jokan, ako me opslužiš tri godine dana, daću ti pet stotina forinata.

JOVAN: Pet stotina forinata! Pa posle da duvam u prste? - Volim ja izučiti zanat, pa biti pošten majstor nego bitanga svetska.

FEMA: Jokan, dobićeš još i Ančicu.

JOVAN: Ančicu, Ančicu! Hm, ala ste vi majs - onaj, gospođa, veliki đavo!

FEMA: Uh, uh, ja đavo!

JOVAN: Kako vi to sve znate, kao matorac neki.

FEMA: Ja sam mlada, Jokan.

JOVAN: Otkad ja na Ančicu mislim! A jeste li vidili kako je lepa? Nos joj je kao struk karanfila, obraz crven kao karmažinska koža, a kosa crnja nego našeg mačka rep.

FEMA: Uh, uh! Idi, dok nisam sve povratila. Ančice, daj sirćeta!

JOVAN: Nemojte, sad ću ja sam doneti (pođe).

FEMA: Grubijan, bezobraznik, ti si za svinjara, a ne za poštenog pedintera. Zar se tako od noblesa ide! Nisi ni u ruku poljubio.

JOVAN: Šta vas znam ja, kad kažete da vam je zlo.

FEMA: Makar da izdišem, ugursuze, opet se nobles u ruku ljubi (pruži mu). Na!

JOVAN (gleda je): Majstorice, ali su vam ispucane ruke! (Poljubi je i brzo iziđe.)

FEMA: Što je nevospitano, nevospitano! Ančice! Aa, ne treba vikati, velike gospođe zvone (uzme dva cvancigera ipočne kucati). Aja! Ne zna paorka šta je zvoniti. (Viče.) Ančice, Ančice!

Na scenu stupa Ančica i dodvorava se Femi, govoreći stalno: "Milostiva, gospojo!" Zatim dolazi Mitar, Femin brat i sa Evicom razgovara o čudnom ponašanju svoje sestre. Međutim, on, takođe, ne odobrava udaju Evice za Vasiiija jer je siromah. Zatim stiže Jovan u novom ruhu. Mitar se čudi njegovom izgledu, a

JOVAN: Majstor-Mitre, pazite s kim govorite! Ja nisam više Jovan, nego Hanc, Žan, ili ako to ne možete da upamtite, Johan. Koji me šegrtom nazove, onaj je propao od moje gospođe majstorice.

MITAR: Tvoja je majstorica sasvim poludila...

Čankoliza Sara u Feminu kuću dovodi "vilozofa" Ružičića, koji se "titulom" koristi da besplatno ruča u kućama skorojevića. Reč je o običnom stihoklepcu, koji zloupotrebljava prostakluk novo-komponovanih bogataša.

RUŽIČIĆ: Nebo grmi, zemlja strepi, Sunce sija, trava rasti, Slavuj peva, ševa trepti, A duh stihotvorca leti Preko polja, preko brega, Preko vozdušnoga snega, Na visoki Parnas, Gdi s' izvija ljupki glas.

SARA: Gospoja ot Mirič ima jednu prekrasnu kćer, koju ona usrećiti želi, i budući da ste vi ...

RUŽIČIĆ: Samo blagoumiljeno nimfa i gracija obajanije može Ružičićevo suštestvo voshititi. Nepočerpaema simfonija visprenih duhov umnost svoih priverženika vosplamenjava.

SARA: Ona je bogata

RUŽIČIĆ: Šta je drugo bogatstvo Neg' na čizmi štikle? Koje sreća poklanja Malenima ljudma, Da veliki izdaju, Da poznati bivaju.

FEMA i SARA dovedu EVICU lepo nakićenu.

SARA: Ovo je moj rođak Svetozar ot Ružičić, koji je ...

RUŽIČIĆ (digne ruku): Stan'te! Ružica je cveća carica. Kad je boginja Venus, ili Afrodita, Adonisu jagnjence davala, raskrvavi se od trnja okolostoećih ruža, i ružicu, koja je bela donde bila, u crvenu pretvori. Otuda moje ime koren svoj vodit. Kao što je penorodna Venus carica olimpijskih boginja, tako je ruža carica poljskih cvetova, tako je ime "Ružičić" car na verhu Parnasa, a Svetozar svetlo ozarjava ime neuvjadajemog Ružičića.

FEMA: (pokloni se): Komi fo!

I da skratim priču: Vasa dobije na lutriji, i sad kao bogataš može se oženiti Evicom. Majka Fema se slaže i:

FEMA: Libri pruder, ja sam već isterala želju za noblesom. Sad hoću malo da budem prosta, da vidim kako se i prosto živi.

MITAR: No, fala bogu! Jedva joj nađo' leka.

Priredio: Petar Jokić, nastavnik

O piscu - ovde

 

Pokondirena tikva - likovi ovde

 

 

CONTACT