tabanovic.comtabanovic.com

Dobro došli na sajt za lektiru, gramatiku, testove, horoskop i snove

Lektira

Orlovi rano lete - likovi

Autor: Petar Jokić, nastavnik

Glavni likovi:

Junaci ovog romana učenici su četvrtog razreda osnovne škole, osim Nikolice. Jovanče: Harambaša hajdučke družine je postao jer je bio najcenjeniji i najodlučniji od svih dečaka. Pisac za njega kaže: "Dječak je od starijih čuo tek ponešto o pravdi, ali sluti da je dobro i pravedno to što je pokušao da zaštiti Strica." To ga ispunjava čudnom snagom i radošću i daje mu odvažnost da sam krene u dubinu puste šume, da bi izabrao mesto za hajdučki logor. Bistrouman je, procenjuje stvari pametno, a prema svima iz svoje družine odnosi se brižno i privrženo. On je i snaga i "mozak" hajdučke družine. Dečaci u njega imaju veliko poverenje, omiljen je i poštovan. Stric Njegovo pravo ime bilo je Stevo, ali su ga u razredu zvali Stric jer je bio najviši. Bio je siroče bez oca i majke. Dosetkom je reagovao na mane učitelja. U romanu najviše komike ima kad je na sceni Stric, ali imao je i jednu slabu tačku prema devojčici Lunji, za koju su svi znali, pa su azadirkivali, a on bi pri pomenu njenog imena uvek pocrveneo i zbunio se. Bio je neustrašiv što je i dokazao kad je sam prespavao noć u šumi. Ume da razgovara sa životinjama. Lunja: To je razdragana devojčica, koja, gde god da dođe, donosi neku radost i toplinu. Ona se, makar i nedovoljno svesno, bori za ravnopravnost između dečaka i devojčica i u tome na najbolji način pokazuje da je u mnogo čemu iznad dečaka (na primer u hrabrosti: setimo se scene u tajanstvenoj pećini, ili kad otkriva diverzante.) Nju pisac ovako slika: Lunja je bila tiha ćutljiva desetogodišnja djevojčica, velikih mirnih očiju. Stričeva prva komšinica. Uvek je ćutke i nepozvano išla za dječacima, posmatrala šta rade i kako se igraju, pronalazila ih je u ribarenju oko rijeke, u krađi lubenica, u potrazi za ptičijim gnijezdima. Vikali su na nju, prijetili joj čak i kamenjem, ali tiha radoznala djevojčica sklonila bi se samo za kratko vrijeme i tek je dječaci smetnu sa uma, a ona već viri iza nekog žbuna ili šuškajuiizlazi iza visokog kukuruza... Ona je Stricu uvijek za petama... krpi dječacima košulje, čarape, kape, prišiva dugmad, brine o svenu.

Sporedni likovi

Đoko Potrk: Tako su ga zvali jer je trkom dolazio u školu i vraćao se kući, potrkivao je i onda kad na tablu izlazi. U družini je bio zadužen za sklapanje stihova: Naš učitelj baš je slika, nos mu crven ko paprika... Ovdje živi hrabra četa harambaše Jovančeta. Nik Ćulibrk, zvani Amerikanac: Otac mu je dugo radio u Americi, pa je povremeno u razgovoru koristio engleske reči: halo, bojsovi i sl. Nosio je plave pantalone i kaubojski šešir. Nikolica: Najmlađi u družini, učenik prvog razreda. Bio je svojeglav i ljut, crn kao Arapin. Prepoznatljiv je u romanu po tome što je uvek sa sobom vodio kuju Žuju, zbog toga su ga zvali Nikolica sa prikolicom. Ivan Popović Vanjka Njegov otac je bio za vreme I svetskog rata zarobljen u Rusiji i tamo se oženio Ruskinjom. Plavokos je i krupan pa su ga svi zvali Vanjka Široki. Poljar Lijan: "Krivonog čičica lisičijeg lica i lukavog pogleda." Uvek je "mućkao bocu s rakijom i potezao iz nje." Ume da se pretvara i da se ulaguje; seoskom knezu se obraća sa kneže-viteže. Njegov zadatak je bio da luta selom "na krivim hodaljkama i da juri decu s tuđih voćnjaka i vinograda i da im brani da love ribu... Boreći se večito sa decom, nije čudo što je i sam podetinjio; upuštao se u prava dečija lukavstva, smicalice i doskočice. Međutim, nije bio zločest, niti surov prema deci. Naprotiv, mnogo je voleo decu i najčešće im "gledao kroz prste" kad bi ih uhvatio u šteti. Pisac za njega kaže: "Umije taj da vreba... kao pravi osnovac, da se provlači kroz plot, krije se tako vešto kao da igra žmure, a po potrebi će se i na drvo uspuzati... Domišljat i sam je krao voće, lubenice i krastavce, a onda je po selu dizao dreku i tražio lopove. Nikoletina Bursać: To je momak neobično jak koji se zaštitnički odnosi prema svoj seoskoj deci. (Na primer, kada spasava decu-hajduke od fizičkih kazni njihovih roditelja posle hvatanja u njihovom logoru. Bio je nežan i osećajan, popustljiv prema dečijim nestašlucima. Među privim je otišao u borbu kad je neprijatelj napao domovinu. Ovom junaku Ćopić je posvetio zbirku pripovedaka "Nikoletina Bursać". Neke ste već čitali (Surovo srce, Mitraljezac golubijeg srca).

Učitelj,

Bio je "zloćud stariji čovjek koga su po kazni, zbog pijanstva, premjestili u selo iz obližnje varošice". Imao je poveći crven nos kao paprika i podbule obraze od pijanstva. Vrebao je svaku priliku da, i bez ikakvog razloga, tuče decu i da vreči kao jarac. Poslije onog Lunjinog navaljivanja da dobije batine i njezinog neočekivanog bjekstva kroz prozor, učitelj Paprika se sasvim prozlio. Upadao je u razred ljut i mamuran, podozrivo gledao primerne đake, zlurado se smeškao, razgoropadio bi se i sve đake redom tukao govoreći: "Baš mi je škola za vas divljake seoske! Za vas je šuma i koze, a ne knjiga".

Humor u romanu

Gotovo sve scene i slike u romanu su pune vedrine, životnosti, detinje radosti, pa i šala. Sigurno ste zapazili da su "najsmešnije" ličnosti Stric i Lijan. Prisetimo se šaljivih scena: Kad je Stric rekao da se Dunav uliva u Jadransko more, zatim da se ne uliva nigde, da ponire pod zemlju kao onaj potočić u Prokinom gaju; kada učitelj pokušava da tuče Jovančeta, a ovaj pobegne kroz prozor, a onda celo odeljenje za njim, kobajagi da ga uhvati, vičući: Aha, drži ga, drži! Kad Stric izgovara molitvu, obraćajući se svecima da dovedu u razred našu staru učiteljicu. Kad bi "ljuta bitka" između dečaka i njihovih roditelja itd.

Jezik i stil

U ovom delu Ćopić vrlo često koristi veoma uspela poređenja: nos crven kao paprika; vreči kao jarac, vreba kao pravi osnovac, itd. U opisu dominiraju neobični epiteti i metafore: zloćud, stariji čovek; nevaspitan, mrk, zlovoljan, svadljiv, krivonog lukavog pogleda, na krivim hodaljkama. Epiteti su podvučeni, a poslednji primer uz epitet ima i metaforu. Da se podsetimo: metafora je (najprostije rečeno) skraćeno poređenje - umesto da kaže noge su mu kao krive hodaljke, pesnik veli: krive hodaljke; epitet je najčešće pridev uz imenicu kojoj određuje neku bitnu osobinu, ali - može biti i imenica uz imenicu kolor televizor, internet kafe), ili prilog uz glagol: nečujno. se prikradati itd.

Orlovi rano lete - prepričano - ovde

 

 

CONTACT