tabanovic.comtabanovic.com

Dobro došli na sajt za lektiru, gramatiku, testove, horoskop i snove

Kosovski ciklus

Kneževa večera

Autor: nepoznat

tabanovic.com
Klikni na sliku da je vidiš u pravoj veličini

Slavu slavi srpski knez Lazare

u Kruševcu, mjestu skrovitome.

Svu gospodu za sofru sjedao,

svu gospodu i gospodičiće:

s desne strane starog Jug-Bogdana,

i do njega devet Jugovića;

a s lijeve Vuka Brankovića,

i ostalu svu gospodu redom;

u zastavu vojvodu Miloša,

i do njega dv'je srpske vojvode:

jedno mi je Kosančić Ivane,

a drugo je Toplica Milane.

Car uzima zlatan pehar vina,

pa govori svoj gospodi srpskoj:

"Kome ć' ovu čašu nazdraviti?

Ako ću je napit po starještvu,

napiću je starom Jug-Bogdanu;

ako ću je napit po gospostvu,

napiću je Vuku Brankoviću;

ako ću je napit po milosti,

napiću je mojim devet šura,

devet šura, devet Jugovića;

ako ću je napit po ljepoti,

napiću je Kosančić-Ivanu;

ako ću je napit po visini,

napiću je Toplici Milanu;

ako ću je napit po junaštvu,

napiću je vojvodi Milošu.

Ta nikom je drugom napit neću,

već u zdravlje Miloš-Obilića!

Zdrav, Milošu, vjero i nevjero!

Prva vjero, potonja nevjero!

Sjutra ćeš me izdat na Kosovu,

i odbjeći turskom car-Muratu!

Zdrav mi budi, i zdravicu popij,

vino popij, a na čast ti pehar!"

Skoči Miloš na noge lagane,

pak se klanja do zemljice crne:

"Vala tebe, slavni knez-Lazare!

Vala tebe na tvojoj zdravici,

na zdravici i na daru tvome,

al' ne vala na takoj besjedi!

Jer, tako me vjera ne ubila,

ja nevjera nikad bio nisam,

nit' sam bio, niti ću kad biti,

nego sjutra mislim u Kosovu

za rišćansku vjeru poginuti!

Nevjera ti sjedi uz koljeno,

ispod skuta pije ladno vino:

a prokleti Vuče Brankoviću!

Sjutra jeste lijep Vidov danak,

viđećemo u polju Kosovu

ko je vjera, ko li je nevjera!

A tako mi Boga velikoga,

ja ću otić sjutra u Kosovo,

i zaklaću turskog car-Murata,

i staću mu nogom pod gr'oce!

Ako li mi Bog i sreća dade

te se zdravo u Kruševac vratim,

uvatiću Vuka Brankovića,

vezaću ga uz to bojno koplje -

kao žena kuđelj' uz preslicu,

nosiću ga u polje Kosovo!"

Analiza pesme

Ova pesma "slika" događaje uoči Kosovske bitke, ali je ispevana mnogo kasnije kad je ishod bitke već bio poznat. Naime, za poraz je trebalo naći krivca i narodni pevač ga je pronašao u liku Vuka Brankovića, koji je (istorijski gledano) jedino kriv što je ostao živ. Posle bitke, naslednici kneza Lazara su priznali vrhovnu vlast sultana Bajazita, dok je upravo Vuk Branković nastavio da se odupire Osmanlijama i čuva nezavisnost svoje oblasti. Kako u tome nije uspeo, krajem 1392. godine i sam je postao vazal, ali je i tako stalno pokušavao da nastavi borbu. Zbog toga je 1396. godine odveden u tursko zarobljeništvo, gde je i umro 1397. godine. Dakle, ako se zna da je baš Vuk Branković bio gospodar Kosova, po narodnom predanju ispade da je čovek izdao samog sebe!? S druge strane, nema pouzdanih istorijskih činjenica o ubojici turskog cara Murata. Poznato je samo da je Bajazit ubio svog brata Jakuba, a šuška se da je pre toga ubio i oca da bi preuzeo presto. Što se tiče Miloša Obilića o njemu i njegovom poreklu znamo iz narodnog predanja. Navodno odgajale su ga vile, a sisao je kobilu, pa je u prvoj verziji bio Miloš Kobilić, pa tek potom Obilić. Bilo kako bilo, narodnim pevačima ne treba verovati. Oni su od Marka Kraljevića, turskog vazala, napravili najvećeg srpskog junaka. Jedna narodna izreka vuče se do danas: "Kasno Marko stiže na Kosovo". Zašto kasno? Kao turski vazal morao bi se boriti protiv srpskog knez Lazara. Međutim, navodno ga Murat nije pozvao, jer se plašio da ne pređe na srpsku stranu kao da je bitka fudbalska utaknica, a ne borba na život i smrt suprostavljebnih strana.

No, vratimo se pesmi. U njoj dominiraju dva glavna motiva data u kontrastu: motiv herojske pogibije i motiv izdaje. O sukobu Miloša i Vuka nema pouzdanih istorijskih činjenica. Pre će biti da su ovaj sukob izmisli narodni pevači. Zato oni u ovoj pesmi stavljaju najgrđe Miloševe reči na račun Vuka Brankovića: Nevjera ti sjedi uz koljeno.

Kad se sve sabere, ova pesma je čista fikcija bez pokrića u stvarnim činjenicama, pa je tako treba i posmatrati.

Skup kneza Lazara sa srpskim velikašima i vitezovima, prema narodnom predanju, odigrao se noć uoči bitke na Kosovu polju. Svi su za stolom imali svoje mesto i bili su raspoređeni po važnosti.

Kneževa večera je predstavljena kao dramska scena. Ona podseća na tajnu večeru apostola.

Zaplet

počinje kada se knez Lazar obrati Milošu Obiliću na vrlo neobičan, za Miloša uvredljiv način. Nazdravljanje je često korišćena situacija. Dramatizuje radnju i podstiče na dalji tok. Dok nazdravlja knez Lazar nabraja kosovske junake, tako da je funkcija ove pesme kataloško nizanje junaka po njihovoj važnosti i epskoj slavi. Taj postupak prikazivanja junaka naziva se epski katalog junaka. U ovoj pesmi najupečatljivije je predstavljanje Miloša Obilića i Vuka Brankovića. Oni su prikazani kao suprotnosti. Miloševa odrednica je junaštvo, a Vukova gospodstvo. Pošto je Miloš poginuo na Kosovu polju, a Vuk Branković je izvukao živu glavu, na toj istorijskoj činjenici se izgradila legenda o izdaji, tako da su, pre nego što su istoričari dokazali suprotno, motiv izdaje i Vuk Branković kao negativan junak i izdajnik ušli u narodnu književnost.

Priredio: Petar Joki, nastavnik

CONTACT