tabanovic.comtabanovic.com

Dobro došli na sajt za lektiru, gramatiku, testove, horoskop i snove

Likovi

Pilipenda - likovi

Autor: Petar Jokić, nastavnik

Pilip Baklina (Pilipenda)

Pilip je siromašan seljak, pravoslavac, namrštenog čela, krupnih žućkastih zuba ispod četkastih prosedih brkova. visok je."Bješe krakat, duga vrata i oble glave. Benevreci na njemu bjehu sama zakrpa, a njekada crvena kapa, od plijesni crna, natakla mu se do klepastih ušiju. "Živi sa ženom Jelom, a dva sina su mu otišla na rad u Primorje. Ima starog magarca Kurijela, dve kokoške i petla. I po cenu života neće da pogazi veru svojih pradedova. Matavulj u Pilipendinom liku ne nudi oličenje zatucanog vernika, već ubogog težaka, koji drži do svog ponosa i svoje narodnosti. Njegova postojanost je gotovo nagonska, izvire iz prirode, kaljene u surovoj borbi za goli opstanak. Pilipenda je nepotkupljivo privržen pre svega višem načelu, da se duhovna pripadnost ne sme menjati pod pritiskom i ucenama. Ceo kraj je zahvatila ljuta glad. Pilip, čije ime se u Bibliji dovodi u vezu sa množenjem hlebova, a prezime Bakljina sa svetlošću, predstavlja svetlo vere, koju čini neizmerna snaga i plemenitost, da se i po cenu gladi ne izda duša. Petrovo polje i ubogo selo Kričke u njemu, asocira svojim imenom na apostola Petra, koji se tri puta odrekao Hrista, kao što su se i Pilipendini sunarodnici odrekli svoje vere pradedovske. Zima, i glad, i kamen, i vetar i misao o opstanku i neljudska slika stvarnosti sastavljena od tih elemenata, oblikovana je jezivom jasnoćom, koja boli. Taj vetar je nasilan i nemilosrdan u svom besu prema Jeli, koja skuplja panjeve, jer treba ih prodati, da bi se kupilo brašno. Opor je i mukotrpan njihov život, ali ga oni ne prodaju za bolji, jer ne žele da izgube dušu. Pilipendino uverenje je tim čvršće, što on do njega nije došao ni po čijem nagovoru, ni iz knjiga, već iz osećanja da je obraz preči od stomaka. Pilipendina čvrstina u vreme gladi liči na legendu, i Matavulj stvarnu sliku individualnog ponašanja podiže do nivoa legende. Ovekovečena sveta reč „srpski Rist“, „moj Rist“, u pripoveci Pilipenda osvećena je božanskim logosom, koji joj podaruje snagu i delotvornost. Tu se odvija proces susretanja božanskog i ljudskog, tj. onog zakona koji stoji iznad čoveka i njegovih konačnih sudova.

Jovan Kljako

Unijat Kljako iz dna duše mrzi Pilipa, jer je živi svedok da se ne treba odrći svoje vere. Međutim, on je pogazio svoju veru i prešao u "carsku" radi malo boljeg života. Lutit je što Pilipenda uporno drži svoju veru, nagovara ga da sledi njegov primer, da se pounijati, pa će mu tako biti lakše. Svađa imeđu njih se umalo ne pretvara u tuču. Jovan Kljako beži, a Pilipenda iz besa udari štapom magarca Kurijela, nakon čega se posrami i zaplače.

Simbolika imenica Kurijel i Pirga

U imenu Pilipendinog magarca Kurijela sadržana je izvesna simbolika. Reč „kurijalisti“ označava katolike, koji priznaju papi neograničenu vlast u crkvi. Na kraju pripovetke, Pilipenda udara svoga magarca, vernog pomagača u borbi za opstanak, i sedne na ivicu puta i zaplače se, što je iskalio bes na nedužnoj životinji. Simbolika postoji i u imenu Pilipendine kokoške Pirge. Grčka reč „pirgos“ znači tvrđava, kula sagrađena uz manastir za odbranu od gusara. Pilipenda ne želi da proda Pirgu, iako žena Jela nema povezaču da ide u crkvu na pričest, a gologlava ne može. I Pirga je Pilipendina duhovna odbrana protiv onih koji žele da zamru srpska ognjišta. Pilipenda je kratka pripovijetka Sime Matavulja. Prvi put je (sa podnaslovom: "Iz gornje Dalmacije") objavljena u mostarskoj "Zori", 1901. godine, a potom je uvrštena u zbirku "S mora i s planine". Pripovijetka je bazirana na istorijskim činjenicama, odnosno, na unijaćenju Srba u Petrovom Polju (Dalmacija), koje se odigralo u 19. veku, počevši od 1832. godine, u selu Kričke.

Pilipenda - prepričano - ovde

 

 

CONTACT