![]() ![]() Dobro došli na sajt za lektiru, gramatiku, testove, horoskop i snove | |
---|---|
Analiza pesmeO, klasje moje![]() Autor: Aleksa ŠantićKnjiževni rod: lirika Književna vrsta: socijalna pesma Tema: Težak položaj ratara (seljaka, kmetova) u društveno-feudalnim odnosima Ideja (poruka): Seljaku, rataru, nema spasa dok se ne promeni sistem u kojem gazdetine banče, a sirotinja tegli, vuče i gladuje. O pesnikuAleksa Šantić Mostar (1868 - 1924.) Pisao je ljubavne, rodoljubive i socijalne pesme. Najlepše su mu pesme: Emina; Ostajte ovdje; O, kalsje moje; Veče na školju i Pretprazničko veče O, klasje moje
InterpretacijaIstorijski osnovAleksa Šantić je ovu pesmu, pod naslovom MUKA, napisao 1910. godine, posle Austro-ugarske aneksije Bosne i Hercegovine (1908.). Jednog porobljivača (Turska) smenio je drugi (Austro-ugarska). U oba slučaja to je bio težak period našeg naroda, naročito na selu. Zemlja je bila u vlasništvu velikoposednika (gazda), a seljak je bio najamni radnik bez dovoljne zarade da se prehrani. Ovakva pesma u kojoj se slika mukotrpan život jedne klase, u ovom slučaju težak život hercegovačkih seljaka, zove se SOCIJALNA pesma. Pesma počinje stilskom figurom koju zovemo APOSTROFA. To je izražajno sredstvo kad se pesnik vokativom obraća predmetima i bićima koja nisu prisutna. Pesnik posmatra klasje žita na rodnim poljima i obraća mu se: "O, klasje moje, ispod golih brda!" Posle ove izrazito lepe slike, umesto vedrine, u narednom stihu dolazi sumorno, tužno, bolno raspoloženje: "Moj crni hljebe, krvlju poštrapani". Šta je uzrok ovakvom raspoloženju? Znojem i krvlju natopili su ratari ovaj hleb. Međutim, očekivano bogat rod neće otići u kuće onih što su ga proizveli, već na trpeze bogatih silnika. U metaforičnoj slici pesnik gazde poredi sa gladnim pticama, grabljivicama. Sumorne slike na trenutak zameni vedrina i radost: "Skoro će žetva... Jedro zrnje zrije... U suncu trepti moje rodno selo." - Nažalost, to kratko traje, kao bljesak munje, jer "Svu muku tvoju, napor crnog roba, Poješće silni pri gozbi i piru." Koliko je u to vreme seljak bio obespravljen najbolje ilustruju završni stihovi: "A tebi samo, ko psu u sindžiru...Baciće mrve... O, sram i grdoba!...Seljače, goljo, ti si prah na podu,...Tegli i vuci, i u jarmu skapaj!" (Jaram je drvena naprava za zaprezanje volova. U ovoj pesmi jaram u figurativnom značenju simbol je ropske potčinjenosti seljaka. Ali se može tumačiti i kao metafora i metonimija.) Priredio: Petar Jokić, nastavnikGorski vijenac
Stilske figure
Fonetika
Glasovne promene
Padeži
|
CONTACT |