tabanovic.comtabanovic.com

Dobro došli na sajt za lektiru, gramatiku, testove, horoskop i snove

Pričam Ti priču

Odjek tišine

Autor: Petar Jokić

Na žarkom avgustovskom suncu jauče korov oko razrušenog ujakovog ognjišta. Jedan oveći gušter zakrpeljen za kamen temeljac; ne mrda, samo mu se bokovi skupljaju i šire. Tišina oko mene nemo jeca. Nema ni svađe vrabaca...

A 20 godina pre ovog mučnog trena u prostranom dvorištu gaču guske kad im neko priđe bliže; ogromni ćuran, na svaki dečji zvižduk, širi rep, lupa krilima i odgovara prodornim ćurlikom. Malo dalje, u hladu starih šljiva i kajsija, neumorno pasu ovce i glavu podignu samo kad nemirni i veseli jaganjci zatrupću na sve četiri. U dnu bašte, u velikoj, plitkoj žutoj bari valja se krdo belih i crnih svinja, a nedaleko od njih prasad rije vlažnu zemlju, i s vremena na vreme izdvoje se dva mladunca da vežbaju koškanje, gurkajući jedan drugog kaljavim njuškama.

Kraj bunara, ispod stare kajsije okićene narandžastim plodovima, sedimo na klupi za debelim hrastovim stolom ujak i ja, pijuckamo staro vino dok ostali ukućani, zauzeti neodložnim poslovima, čavrljaju u obližnjem voćnjaku. Ujna, koja sprema obilan i bogat ručak, izađe na časak iz kuhinje da nešto uzme, i nas upita da l' nam nešto treba. Mene pomalo stid što se svi toliko trude da mi ugode.

Dok slušam tišinu setih se kako me je ujak, kad sam još dete bio, uzeo za ruku i odveo u jednu sobu. Levo je ležao visoki stari krevet prekriven šarenim ćilimom. Ispred malog prozora sa gvozdenim šipkama bio je sto i stolica. Ujak me posadio na stolicu, sa stola uzeo neke slušalice i rekao: - "Nemoj da se uplašiš, sad ćeš čuti radio!" I zaista ušne školjke mi obljubi umiljat zvuk violine. Kasnije sam saznao da se ta sprava zove detektor i na njoj se mogao slušati samo Radio Beograd, bez baterije i struje.

Sad sam ponovo u toj sobi slomnjenog poda, razvaljenih zidova i ogolelog krova. Kroz ostatak rogova i letvi prelama se sunčeva svetlost, jedini svedok da je ovde bujao život. Na momenat mi se učini da čujem muziku sa svadbe ujakovih unuka, a onda ponovo odjekne tišina. Ne čuje se ni treptaj lista na osakaćenoj staroj kajsiji, jer i vetar ćuti, kao da i on odaje poslednju poštu umrlom životu.

Smrt je prvo zgarbila ujaka, pa je ubrzo potom došla po ujnu. Pritajila se nekoliko godina, pa odvela i snahu, a zatim jednog, pa drugog brata. Srećom ujakovi unuci su na vreme utekli i sad žive daleko od ovog ukletog mesta. Početkom ovog veka tačku na priču o domu mog ujaka i moje majke stavio je razorni zemljotres.

 

Mapa sajta

 

4 kučeta

 

 

CONTACT