Tema pesme: Kako su braća Mrnjavčevići gradili Skadar na Bojani.
Ideja (poruka): Ovde je dato narodno verovanje da se nijedna veća građevina ne može podići bez žrtava. Taj običaj nešto redukovan aktuelan je i danas, pa se na temelju obično kolje prase ili jagnje.
Kompozicija pesme po slikama:
1- Tri brata Mrnjavčevića Vukašin, Uglješa i Gojko počinju zidati Skadar.
2- Što trista majstora za dan ozidaju, to vila preko noći sruši, i tako za tri godine ne mogaše ni temelj podignuti, a kamoli grada sazidati.
3- Četvrte godine javi im se vila i poruči da grad ne mogu podići dok u njegove temelje ne ugrade brata i sestricu po imenu Stoju i Stojana.
4- Kralj Vukašin šalje slugu Desimira da nađe brata i sestricu - Stoju i Stojana.
5- Desimir se vraća i Vukašinu saopštava da nije uspeo izvršiti zadatak.
5- Kralj zapovedi Radu neimaru da nastavi gradnju. Međutim, opet se ponavlja: oni zidaju, vila ruši.
6- Vila se ponovo javlja i sad traži da u grad braća uzidaju jednu od njihovih žena koja prva sutra majstorima donese ručak.
"No jel', braćo, Božja vjera tvrda,
"Da ni jedan ljubi ne dokaže,
"Već na sreću da im ostavimo,
"Koja sjutra na Bojanu dođe?"
I tu Božju vjeru zadadoše,
Da ni jedan ljubi ne dokaže.
7- Međutim, Vukašin i Uglješa prekrše zakletvu i svojim ženama kažu da nikako ne dolaze na Bojanu, jedino (naivni) Gojko ne reče svojoj ljubi.
8- Sutradan red je bio da ručak donese kraljica, Vukašinova žena, ali znala je šta je čeka, pa se obrati Uglješinoj ženi, žaleći se da je boli glava.
9- Uglješinica, dobro obaveštena, reče da bi rado otišla, ali je boli ruka, pa kraljicu uputi najmlađoj jetrvi.
10- Gojkovica se u početku pravdala da nije okupala dete, ni veš oprala, ali kad one dve "bolesnice" prihvate da to umesto nje urade, nije imala kud nego pođe na Bojanu.
U nastavku sledi deo pesme sa najlepšom alegorijom u našoj književnosti.
Kad je bila na vodu Bojanu,
Ugleda je Mrnjavčević Gojko,
Junaku se srce ražalilo,
Žao mu je ljube vijernice,
Žao mu je čeda u kol'jevci,
Đe ostade od mjeseca dana,
Pa od lica suze prosipaše;
Ugleda ga tanana nevjesta,
Krotko hodi, dok do njega priđe,
Krotko hodi, tiho besjeđaše:
"Što je tebe, dobri gospodaru!
"Te ti roniš suze od obraza?"
Al' govori Mrnjavčević Gojko:
"Zlo je, moja vijernice ljubo!
"Imao sam od zlata jabuku,
"Pa mi danas pade u Bojanu,
"Te je žalim, pregoret' ne mogu."
Ne sjeća se tanana nevjesta,
No besjedi svome gospodaru:
"Moli Boga ti za tvoje zdravlje,
"A salićeš i bolju jabuku."
Tad' junaku grđe žao bilo,
Pa na stranu odvratio glavu,
Ne šće više ni gledati ljubu;
11- Dolaze dva devera i odvode je da je zazidaju, a ona se smeši, misleći da je šale radi.
12- Kad je videla da nije šala, moli devere da je mladu ne zazidaju, ali oni ćute.
13- Iako se u ta vremena smatralo za sramotu obraćanje mužu, ona to čini, ali pomoći nema.
14- Na kraju, moli Rada neimara da joj ostavi otvor na grudima kako bi mogla čedo podojiti, te otvor na očima kako bi mogla videti kad joj dovode i odvode sina Jovu.
"Bogom brate, Rade neimare!
"Ostavi mi prozor na očima,
"Da ja gledam ka bijelu dvoru,
"Kad će mene Jova donositi
"I ka dvoru opet odnositi."
I to Rade za bratstvo primio,
Ostavi joj prozor na očima,
Te da gleda ka bijelu dvoru,
Kada će joj Jova donositi
I ka dvoru opet odnositi.
I tako je u grad ugradiše,
Pa donose čedo u kol'jevci,
Te ga doji za neđelju dana,
Po neđelji izgubila glasa;
Al' đetetu onđe ide rana,
Dojiše ga za godinu dana.
Kako tade, tako i ostade,
Da i danas onđe ide rana
Zarad' čuda, i zarad' lijeka,
Koja žena ne ima mlijeka.

Likovi: