tabanovic.comtabanovic.com

Dobro došli na sajt za lektiru, gramatiku, testove, horoskop i snove

Lektira za osnovce

Orlovi rano lete

tabanovic.com

Autor: Branko Ćopić

Književni rod: epika

Književna vrsta: roman

Mesto radnje: Bosanska krajina, selo LIPOVO

Vreme radnje: Pred početak Drugog svetskog rata i za vreme okupacije (jesen 1940. i proleće 1941.)

Ideja (poruka): Poruka je u naslovu romana. Orao i soko u narodnoj poeziji simboli su slobode i hrabrosti. Za ove dečake rekli bismo pre da su orlići, u teškim iskušenjima oni su raširili svoja krila i počeli rano da lete, to jest, postali su pravi orlovi. Prerano suočavanje sa surovošću i nepravdom; još nedozreli (dečaci) morali su boriti se za opstanak i slobodu, ili što bi Njegoš rekao: "Mlado žito, navijaj klasove, pređe roka došla ti je žnjetva".

Fabula

Roman počinje opisom Prokinog gaja, pošto se tu zbiva najveći deo radnje. Kako je izgledao Prokin gaj? "Zapuštena, gusta i prilično velika šuma, na sat hoda od podnožja planine" sa obiljem "zapuštenih krošanja". U tu šumu se ulazilo sa strahom, jer se verovalo da u njoj živi drekavac. "Babe su šaputale da je uklet i da nikako nije dobro noću kraj njega prolaziti". Međutim, deca iz sela Lipova se okuljaju na zaravni zvanoj Tepsija gde je grob hajduka Jovančeta, čukundede dečaka Jovančeta. Tu mali hajduci polažu zakletvu.

Zaplet nastaje kad početkom te školske godine u selo Lipovo dođe novi učitelj, "zloćud stariji čovjek", pijanac, nevaspitan, mrk, zlovoljan, svadljiv, koji je po kazni iz grada premešten u selo. Imao je nos crven kao paprika, a obraze podbule - sve od rakije. Đaci su bili uplašeni i zažalili su za dobrom, leptirastom plavookom učiteljicom Lanom. S tim se nikako nije mogao pomiriti Stric, najviši đak u razredu. On se prvo moli neobičnim svecima da vrate učiteljicu Lanu. Međutim, kad je otvorio oči, opet je video antipatičnog učitelja. Zbog toga Stric je smislio originalan nadimak za učitelja - Gospodin Paprika. Ova vest iz zadnjih redova širila se po poznatom sistemu "javi dalje" i kad je stigla do polovine učionice, učitelj primeti šaputanje i dreknu: "Šta vi tu šapućete, a"? Preplašenom đaku, kod kojeg se zaustavio, same izleteše reči: "Molim, gospodine Paprika, kažu da se vi zovete gospodin Paprika." Učitelj je besno tražio da se javi "kum". Nastao je tajac, a onda je Jovanče hrabro preuzeo odgovornost na sebe, a Stric dobio zadatak da nađe prut. Stic je bio ljut na samog sebe što nije imao hrabrosti da se javi, a sad još mora doneti šibu, kojom će biti kažnjen Jovanče. Dugo se zadržao i najzad našao suv prut. Da bi isprobao vitkost pruta, učitelj njime mahnu kroz vazduh, a prut puče. Onda besno poče vikati i pretiti i Sticu i Jovančetu. Da ne bi dobio batine, Jovanče iskače kroz prozor i tu nastaje opšta trka za njim uz šalu i smeh.

"Naš bjegunac, zadihan i crven, već je bio na ivici Prokina gaja. Kad je stigao pod staru krušku do groba hajduka Jovana, svog čukundjeda, on sjede u prezrelu jesenju travu i pomilova rapavu nadgrobnu ploču. – Čukundjede, evo i mene, pobjegoh u hajduke!"

Uveče, kad Stric srete Jovančeta, reče da će sutra učitlj biti još ljući. Jovanče objasni da on više neće u školu. - Ponesem ujutru knjige i ručak u torbici kao da ću u školu... Ima u Prokinu gaju jedna zaravnjena udolina, ja sam je nazvao Tepsija, tamo ću logorovati. – Ihaj, i ja ću s tobom čim dobijem prve batine – povika Stric.

Sutradan na času geografije (zemljopisa), na učiteljevo pitanje: "Gdje se uliva Dunav?", Stric prvo odgovori: "U Jadransko more", zatim reče da se ne ne uliva nigde, nego da ponire kao onaj potočić u Prokinom gaju. Devojčica Lunja, Stričeva susetka, šapuće Stricu da se Dunav uliva u Crno more.

Insert iz filma Orlovi rano lete

Kad čuje šaputanje, učitelj šeta besno s prutom kojim je maločas istukao Strica i traži krivca. Usput nađe Crtež-karikaturu i prepoznavši sebe, ljutito pita: - Ko je ovo naškrabao? Već smo rekli krivicu odvažno na sebe preuzima Jovanče.

U nastavku pisac nam predstavlja dečake, članove "hajdučke družine" koja se "odmetnula" zbog zuluma učitelja Paprike. Družina se postepeno uvećava: prvo Jovanče, zatim Stric, pa Đoko Potrk, Lazar Mačak...Članovi družine polažu zakletvu na grobu hajduka Jovančeta, čukundede njihovog vođe Jovančeta. Uređuju logor na Tepsiji. Grade kolibu za družinu, kućicu za kuju Žuju i ognjište za vatru.

Dok ostala deca, koja nisu dobila batine, idu u školu, družina boravi u logoru, a kad đaci pođu kući i družina "hajduka" se zajedno sa njima vraća. Logor je prvo otkrila devojčica Lunja, koja posle silnih rasprava sa dečacima postaje član družine. Lukavi poljar Lijan uhodi "hajduke" i upadne u jamu. Kad su roditelji saznali da im sinovi, umesto u školu, idu negde u šumu. opkole skrovište sa svih strana. Dečaci su se branili bacanjem kromira na napadače. Na kraju su ipak savladani, ali u njihovu odbranu staje Nikoletina Bursać, seoska delija, i spasava ih od teže kazne - Nikoletija Burrsać.

Na uporno navaljivanje seljaka, učitelja "Papriku" povukoše iz škole, a u selo se ponovo vrati učiteljica Lana. Tako je okončana hajdučija i svi dočekaše zimu u školi.

Evropom je besneo rat. Družina čeka proleće. Tu se završava prvi deo romana.

Drugi deo romana počinje vešću koju je učiteljica Lana saopštila učenicima. Otpočeo je rat. Beograd je bombardovan. Zaštitnik dečije družine Nikoletina Bursać odlazi u rat. "Toga trenutka prestalo je ono pravo, bezbrižno djetinjstvo đačkog harambaše Jovančeta. Nastalo je jedno drugo djetinjstvo, oprljeno mrazom rata, dječaštvo buntovnika, nekadašnjeg vođe odmetnika iz Prokinog gaja."

Okupatorska vlast (ustaše) oduzima seljacima oružje, vojničku opremu, pljačka žito i stoku, premlaćuje i muči ljude, pali kuće, ubija nejač. Stara družina dečaka se aktivirala. Sa obližnjih brda Lisine i Golog brda iznad sela dečaci dimnim signalima, ili kao kuriri - obaveštavaju meštane o dolasku neprijateljskih vojnika. Jovanče i Stric upozoravaju Nikoletinu da prema njegovoj kući idu ustaše. Pomognu mu da se na vreme sakrije. Stric se jednom izložio smrtnoj opasnosti. Ustaše su na njega pripucale, ali je stradao samo njegov šešir. Jovanče i Mačak spasili su opkoljene Lanu, Nikoletinu i Lijana, pokazavši im put do pećine. U njoj su u toku NOB-a partizani čuvali zaplenjeno oružje i municiju. Čitava Jovančetova četa prošla je kurirski kurs. Prokin gaj postaje partizanska radionica. Roman se završava podatkom da u rat odlazi Jovančetova družina. "Neka bude onako kako ste se dogovorili na poslednjem sastanku u Gaju: oni koji ostanu živi sastaće se opet jednog dana u Prokinom gaju, naložiće vatru u logoru Tepsija i oko nje će pričati o onima koji se nisu vratili"...

Šta se tebi najviše dopalo u ovom romanu i zašto? Kaži ko od junaka ove priče najviše privlači tvoju pažnju i to obrazloži svojim rečima, ili pročitaj. Kaži ko od junaka ove priče najviše privlači tvoju pažnju i to obrazloži svojim rečima, ili pročitaj.

Priredio: Petar Jokić, nastavnik

O piscu ovde

 

Orlovi rano lete - likovi - ovde

 

 

CONTACT