|
Добро дошли у Табановић код Шапца
|
Srpske zablude: Marko Kraljević |
|||||
Test ličnosti
Marko Kraljević
Indijanski horoskop
Fonetika
Glasovne promene
Glagolski vid i rod
Stilske figure
Lek protiv raka
Biljke za šećeraše
Lekovite biljke
Jestive gljive u Mačvi
Zabava & igrice
Smrt Smail-age Čengića

Srpske zablude: Marko KraljevićMit i stvarnost: ŠTA KAŽE ISTORIJA? Posle Maričke bitke, 1371, iz koje se nisu vratili Vukašin i Uglješa, Marko Kraljević je formalno pravno postao suvladar cara Uroša, a posle smrti poslednjeg Nemanjića (2. ili 4. decembra 1371) jedini zakoniti vladar. Iako je jedini nosio titulu kralja, niko nije ni pomišljao da ga prizna za vrhovnog gospodara. Bez podrške moćnog oca i strica, kruna mu je služila samo kao ukras. Bez vojske, koja je izginula na turskoj teritoriji, izgubio je Prizren i Skoplje. U takvim okolnostima Marko je postao sultanov vazal. Štaviše, i na suženoj teritoriji u zapadnoj Makedoniji, koja mu je preostala posle nasilne deobe države, sa Prilepom kao jedinim većim gradom, legitimni srpski kralj delio je vlast s kraljicom majkom i bratom Andrijašom. Do kraja života Marko je ostao veran podanik sultanov. Ništa se pouzdano ne zna o učešću kralja Marka u Kosovskoj bici. Kao turski vazal morao bi se boriti protiv Srba. Ali, navodno, sultan se plašio da ne pređe na srpsku stranu, pa ga u boj nije zvao. Teško je odgonetnuti zašto narodno predanje ovog nesumnjivog izdajnika slavi, a izdaju svaljuje na Vuka Brankovića čija je krivica jedino u tome što je boreći se na srpskoj strani, ostao živ. Ako je malo pouzdanih podataka ο Markovom životu, nešto ih je više (mada ne možda pouzdanih) ο danima koji prethode njegovoj pogibiji. U bici na Rovinama Marko se borio na turskoj strani protiv vlaškog vojvode Mirče. Na istoj strani borili su se "i protiv svoje volje", pored Marka, i Stefan Lazarević i Konstantin Dejanović. Stefanov biograf Konstantin Filozof piše kako je Marko pred bitku rekao Konstantinu: ...molim Gospoda da bude hrišćanima pomoćnik, a ja neka budem prvi među mrtvima u ovom ratu. Želja mu se ispunila. Hrišćani su pobedili, a Marko je, zajedno sa Konstantinom Dragašom (Dejanovićem) poginuo 17. maja 1395. godine. Posle Boja na Kosovu, bilo je zabranjeno da se pevaju pesme o srpskim junacima. Pošto je Marko Kraljević zvanično bio turski junak, ali i Srbin, narod je to iskoristio da na dopušten način iskaže svoje jade, slaveći Markovo junaštvo. |
|
Marko Kraljević je definitivno bio najpopularniji junak kod
narodnih pevača i pripovedača, koji su
stvorili mit o čoveku nenadmašne snage i hrabrosti. ( U stvarnosti
nije bio ni jak, ni krupan, ni hrabar). Bio je mitski, danas bismo
rekli virtuelni, zaštitnik Srba od surovih turskih osvajača i kao
takav ulivao je narodu nadu u srca. To je bilo veoma značajno, jer
su na taj način Srbi istrajali pod turskim jarmom sa neuništivim
snom o slobodi, koju su davno izgubili.
Stvarajući u svojoj mašti takve likove poput Marka, oni su verovali daće Bog da se
smiluje na njihove patnje i zaista pošalje junake takvih
sposobnosti, koji bi ih oslobodili otomanskih okova. Iako je Marko
Kraljević u stvarnom životu bio turski vazal, tj. izdajnik koji se
borio na turskoj strani, njima je bilo potrebno da veruju da
postoji takav junak, hrabar i neuništiv, koji će ih voditi do
slobode. Interesantno je i to da ga kao svog heroja svojataju mnogi slovenski narodi, pa čak i Albanci. |
Priredio: P. Jokić, nastavnik