|
Naslovna
Nazad na lektiru
Test ličnosti
Fonetika
Glasovne promene
Glagolski vid i rod
Stilske figure
Lek protiv raka
Biljke za šećeraše
Lekovite biljke
Jestive gljive u Mačvi
Zabava & igrice
Smrt Smail-age Čengića
|
Beleška o piscu:
HEMINGVEJ, Ernest (1898 - 1961), američki književnik.
Za Prvog svetskog rata služi kao dobrovoljac na italijanskom frontu,
gde je ranjen; roman Zbogom oružje
jedno je od istaknutih protivratnih
dela. Dezorijentaciju i duhovnu pustoš anglosaksonskih intelektualnih
boema i bogataša u posleratnom Parizu prikazao je u romanu
Sunce se ponovo rađa. U njemu
otkriva i svoju fascinaciju Španijom i borbom bikova, što će mu biti
tema u nizu novela. Za vreme španskog građanskoga rata svojim
reporterskim prisustvom na republikanskoj strani, javnim
antifašističkim nastupima, dramom
Peta kolona i
partizanskom ratovanju iza Frankovih linija, romanom
Za kim zvona zvone, pozitivno se
angažovao kao umetnik i kao javna ličnost.
U Drugom svetskom ratu Hemingvej je boravio na kineskom frontu i među
francuskim partizanima, sudelujući i u oslobađanju Pariza. Posleratni
roman Preko reke i u šumu nije na nivou njegovih ranijih reagovanja na
istorijsku situaciju, ali Starac i more (The Old Man and the Sea),
roman o prkosnom junaštvu čoveka nasuprot ravnodušnoj
okrutnosti prirodnog udesa, osvaja dostojanstvenom jednostavnošću..
U svojim delima Hemingvej je stvorio neku vrstu mita o modernom
čoveku, lutalici i dobrovoljnom izgnaniku koji se, intenzivno živeći s
prirodom, odajući se borbi, seksu, alkoholu, sportu, suprotstavlja
ništavilu kodeksom časti i stoičkom disciplinom. Suština života je
igra sa smrću, koja za Hemingveja ima gotovo obredni značaj.
2. jula 1961. godine američki pisac Ernest Hemingvej izvršio je samoubistvo. Dobitnik
je Nobelove nagrade za književnost 1954. ("Zbogom oružje", "Za kim
zvona zvone", "Starac i more"). |
|
Hemingvej: "Starac i more"

Književni rod: epika
Književna vrsta: roman
Tema: Život ribara Santjago
Ideja (poruka): Borba starca sa ribom, koja
simbolizuje silu prirode, preneta je u ideju da čovekova mudrost može
savladati i najvećeg neprijatelja.
Hemingvej upućuje svoju poruku o neophodnosti čvrstine i integriteta
čoveka, bez obzira na starost ili nedozrelost: starac i dečak su
ravnopravni učesnici u težnji za potvrdom osnovnih životnih vrednosti.
Čoveka mogu uništiti, ali ga ne mogu poraziti.
Mesto i vreme radnje:
Fabula:
U prvom delu novele upoznajemo
starca Santjaga, njegove prijatelje, kao i malog dečaka kojeg Santjago
osobito voli. Upoznajemo način starčevog života, njegove probleme i u
tom delu najviše saznajemo o sociološkim i psihološkim osobinama
glavnog lika. Otkrivamo i druge pojedinosti vezane uz odnose među
ljudima, tj. starca i ostalih meštana.
Santjago je bio nesretni stari ribar koji je ribario u Golfskoj struji
gotovo tri meseca, a nije uspeo uloviti ni jednu jedinu ribu. Uz to,
prvih četrdeset dana s njim je bio jedan dečak, Manoline, ali je uz
nagovor roditelja odustao. Tako je starac Santjago ostao sam.
Jednog je jutra, kao i uvek, Santjago pošao na pecanje, ovaj put išao
je još dalje od obale gde je voda bila još dublja. Mamac je bacio na
različite dubine i prepustio se struji. Odjednom na mamac se nešto
uhvatilo i počelo je jako vući. Starac je odmah reagovao i utvrdio da
je to jedna ogromna riba, ali ju nije video, ali kad je skočila iz
mora Santjago je ostao bez daha, bila je to ogromna
Starac, čamac i riba danima plove prostranstvom okeana, no ni starac,
ni riba se ne predaju. U dugotrajnoj borbi s ribom, Santjago zadobije
teške rane. Ali, on se ne predaje i ne gubi nadu, jer se oseća
dovoljno jak i mudar da pobedi.
Mučio se Santjago s njom tri dana i tri noći da bi na kraju ipak
pobedio. Zavezao ju je na bok barke i pošto se bližila oluja odlučio
se za brz povratak na obalu. Ploveći ka obali i razmišljajući kako
borba nije završila i kako će ga sada početi napadati more. I doista,
tek tada počinje prava borba za opstanak : borba za ribu, ali i za
vlastiti život. Starac se bori svom svojom snagom protiv ajkula koje
ih napadaju, otkidaju komade s njegovog ulova. Santjago se borio s
njima, pokušao im je pobeći, ali nije uspeo, pojeli su mu celu ribu.
Od sabljarke ostale su samo glava i kosti.
Iako su od ribe nije ostalo gotovo ništa, na obali su se ribari
divili, bila je duga 5.5 metra.
Sledećeg jutra, kad se starac Santjago probudio, uz njega stajao je
mladi Manoline koji mu je obećao da će od sad na dalje uvek ići na
pecanje s njim.
|
|
|
Analiza dela:
Hemingvej je u ovoj priči izrekao celu filozofiju “izgubljene
generacije”. Ljudi se očajnički bore za svoju sreću, muče se i
krvave zbog nje, ali onda, kada ona treba biti potpuno njihova,
kada treba da osete punu lepotu te borbe za nju - njene plodove
dolaze mračne sile koje mu ih otimaju. “Suviše bi bilo lepo da bi
tako dugo potrajalo” kaže starac kada je ulovio veliku ribu. Ali
Hemingvej, kome je borba uvek značila što i život, ni ovde ne vidi
izlaz u pokoravanju i beznađu. Njegov starac Santjago se prvo bori
da ulovi ribu koja će mu doneti sreću, bogatstvo, da bi se kasnije
sa istom žestinom bacio na morske pse koji su mu ju hteli oteti.
Međutim, kada postaje svestan da je poražen, on ipak ne klone
duhom, već se sprema zajedno s dečakom na nove borbe. Posle poraza
starac govori sebi: “Čovek nije stvoren da bude pobeđen. Čoveka
mogu uništiti, ali ga ne mogu poraziti.
|
junak
Starac Santjago je bio tanak i mršav, s dubokim brazdama na potiljku.
Na jagodicama je imao zagasite mrlje kožnog tumora koji izaziva odsjaj
sunca sa površine tropskog mora. Mrlje su mu pokrivale dobar deo lica,
a na rukama su mu se otkrivali duboko urezani ožiljci od neprekidnog
izvlačenja konopaca sa teškim ribama. Ali, nijedan od onih ožiljaka ne
bejaše svež. Na njemu je sve, osim očiju, izgledalo staro, a oči su mu
bile boje mora i sijale vedro i nepobedivo.
Starca možemo opisati kao hrabrog i
ustrajnog čoveka koji se bori za sebe, za svoj opstanak, žestoko se
boreći protiv svog neprijatelja, ali istovremeno ga poštujući kao
protivnika. Riba je za njega neprijatelj, ali ipak joj se divi,
zadivljen je njenom jačinom i veličinom, uzbuđen je i doživljava to
kao izazov prirode. Ima veliku veru u sebe i hrabro ide u borbu s
jačim. Starac je primer čovjekove snage, vere, upornosti i
samopouzdanja.
“Bori se“, reče on. „Boriću se dok ne umrem." Ali, sada u noći
bez trunke svetlosti, u prisustvu vetra i ravnomernog kloparanja jedra
učini mu se da je već možda i mrtav. On sklopi ruke i oseti svoje
dlanove. Nisu pripadali lešu, mogao je da oseti bol života kad bi ih
samo otvorio i stisnuo. On nasloni leđa na dasku, siguran da nije
mrtav. Leđa su mu to potvrdila.”
“Ribu nisi ubio samo zbog toga da bi uživao i da bi je prodao na
pijaci, pomisli on. Ubio si je iz ponosa i zbog toga što si ribar.
Voleo si je živu, a voliš je i mrtvu. Ako je voliš, nije li ...
|
Jezik i stil:
Stil mu je obeležen naizgled škrtim rečnikom
stilizovane svakodnevnice, kratkim rečenicama, te se emocionalno
bogatstvo njegovog karakterističnog jezika nalazi u podtekstu.
Hemingvej je u našem stoleću valjda jedinstven prozaik kojeg
jednako cene čitaoci iz najširih krugova, kao i oni s ekskluzivnim
estetskim merilima.
|
;Priredio: P. Jokić, nastavnik
| |