Žil Vern ( Jules
Verne) je bio francuski pisac
romana za decu i odrasle i pionir naučne fantastike.
Rodio se 1828. godine u francuskom gradu Nantu, na širokom ušću reke
Loare, do koga plove veliki okeanski brodovi. Otac mu je bio pomoćnik
advokata i oženio se osirotelom naslednicom nekad bogate porodice nantskih
brodograditelja. U velikoj majčinskoj kući bilo je nekoliko osoba koje su
svakako uticale na njegov razvoj. Jedna od njegovih tetaka, udovica
kapetana daleke plovidbe koji se izgubio bez ikakvog traga, stalno je
pričala o svom iščezlom mužu i maštala da krene u potragu za njim. Ona je
decu učila pismenosti i čitala im o Sindablu moreplovcu i
Robinsonu. Teča Šatobur pričao je
romantične priče o plemenitim crvenokošcima, a ujak Pridan . trgovac i
putnik koji je4 obišao pola sveta, umeo je da živo i zanimljivo priča o
svojim putovanjima.
Žil je rano pokazao osobine maštovitog
deteta. Najdraža njegova knjiga bila je "Baron Minhauzen", a kad je sa
bratom pošao u školu, geografija je bila njihov najdraži predmet jer su
obojica sanjali o dalekim putovanjima. Kako je porodica Vern provodila
leta u selu, dečaci su, lutajući po poljima ubrzo otkrili krčmu kraj puta
koju je držao bivši mornar, neumorni pričalica izmišljenih pustolovina, a
čiji su glavni gosti bili mornari, lučki piloti i obalski radnici. Pod
uticajem ovog sveta, Žil je jednog dana potrpao u torbicu nešto odeće,
nekoliko knjiga i dva dvopeka i pobegao od kuće. (Setite se ko sve beži od
kuće: Robinson,
Tom Sojer, Stric, Nušić,
ribar Palunko itd.) U krčmi je
uspeo da nagovori jednog kapetana da ga uzme na svoj jedrenjak kao
brodskog "malog", i tako je krenuo u Indiju. Ali otac je stigao jedrenjak
na obali okeana, pred sam polazak, i mališana vratio kući. Žil se tada
zakleo majci da više nikad neće putovati "osim u snu", ali je zakletvu
prekršio nekoliko puta. Prvo kad je kao mladić s bratom otišao u Škotsku.
Onda se u Liverpulu ukrcao na brod, preplovio Atlantski okean, obišao deo
Sjedinjenih Američkih Država. Posle je kao bogat i ugledan pisac imao
svoju jahtu. posle se okanio plovidbe i svoju poslednju jahtu prodao
crnogorskom knezu Nikloli i to je bila prva plovna jedinica koja je
plovila pod crnogorskom zastavom.
U mladosti ga je privlačilo pozorište
i napisao je niz operetnih libreta. Zatim su njegovu maštu zaokupila
naučna otkrića, daleke zemlje, smele plovidbe, istraživački podvizi.
Naučno-fantastičnim romanom "Pet nedelja u balonu" stvorio je novu
vrstu proze i osvojio milione mladih čitatalaca. Uskoro je napisao roman
"Avanture kapetana Hatersa", čiji su doživljaji odveli
čitataoce u
polarnu pustinju, a potom "Putovanje u središte Zemlje". Preveden
je na sve evropske jezike. Svoje junake Vern je
"ispalio" na Mesec, pustio da plove pod morem u
podmornici i naterao da put oko sveta prevale za samo osamdeset dana, što
je u ono vreme bio fantastičan poduhvat. Najzanimljivije je bilo to da je
Žil Vern sam bio uveren da će se pre ili kasnije njegova maštanja
ostvariti.
Njegovi likovi - kapetan Nemo i Fileas Fog poznati su
deci širom sveta, i danas se pojavljuju u delima drugih autora, npr. u
filmu Liga izuzetnih džentlmena (2003)
↑Insert iz filma
Književni rod:
epika
Književna
vrsta:
naučno-fantastičan roman
Mesto i vreme
radnje: Mora i okeani
diljem planete u drugoj polovini 19-og stoleća
Tema:
Avanture kapetana Nema, buntovnika, sanjalice i osvetnika i njegovih
zatočenika u podmornici "Nautilus", profesora Aronaksa, Konseja i Ned
Landa, čuvenog lovca na kitove.
Ideja (poruka):Osvetoljubivost
i mržnja mogu pomuti i najgenijalnije umove, a sloboda i vera u život
nemaju alternativu.
Današnjem
čitaocu, okruženom najnovijim tehničkim aparatima, može biti čudno zašto
je ovaj roman svrstan u žanr naučne-fantastike. Ali zato mora imati u vidu
da su događaji ovde opisani pred kraj 19-og stoleća i da je, recimo, prva
savremena podmornica Holland američke mornarice konstruisana tek 1900.
godine. Naime, Vernovi "pronalasci" stvoreni maštom inspirisali su
naučnike i konstruktore za stvaranje novih tehničkih pronalazaka. Gotovo
svi njegovi u mašti stvoreni aparati oživeli su tek desetak, pa i više
godina kasnije. Zato su mu mnogi konstruktori i pronalazači odali zahvalnost
jer ih je njegovo delo nadahnulo. Tako, na primer, konstruktor podmornice
Sajmon Lek; jedan od prvih konstruktora
dirižabla Di Mon,
admiral Hubert
Vilkins, koji je prvi
pokušao da se podmornicom probije do Severnog pola,
Viljem Bib, koji se prvi spustio u morske
dubine više od jednog kilometra. admiral Berd,
koji je prvi preleteo oba pola i zimovao na Južnom polu i, najzad otac
astronautike Konstantin E. Ciolkovski
- svi su ti znameniti ljudi nazivali Žil
Verna svojim učiteljem, priznavali da je on
probudio njihovo interesovanje i usmerio njihov životni put.
Roman počinje pričom moreplovaca koji
su 1866. godine u moru sretali ogromno "čudovište"vretenastog oblika koje
s vremena na vreme širi svetlost. Nekim je
ličilo na ploveći greben ili ostrvo. Drugi su ga upoređivali sa
čuvenim belim kitom, strašnim
"Mobi Dikom" iz Ledenog mora.
Zaplet nastaje kad "čudovište" 5.
marta 1866. godine udari i ošteti brod "Moravijan",
a pet sedmica kasnije i brod "Skotiju". Bio
je to poziv na uzbunu. Trebalo je naći i uništiti neman, Sjedinjena
Američke Države, pod pritiskom javnog mnenja, spremiše jednu ekspediciju
da goni tog narvala. Fregata "Abraham Linkoln"ubrzo
je naoružana za borbu. Na ovaj brod, po pozivu ministra mornarice, ukrcava
se i gospodin Pjer Aronaks, profesor
prirodnih nauka iz Pariza. Komandant broda bio je
Faragat. On i brod su bili jedno biće. On je bio duša, a brod telo.
Ali brod je, pored najboljeg lovačkog pribora, imao nešto još dragocenije:
Neda Landa, kralja okeanskih lovaca.
Dugo se plovilo bez ikakvih događaja.
Puna tri meseca Abraham Linkoln je
obilazio severni deo Tihog okeana i ništa. Svi se obeshrabriše i samo da
kapetan Faragat nije bio tako tvrdoglav, brod
bi se odmah vratio. Trećeg dana pri isteku vremena za povratak
Ned Land ugleda "čudovište". Sledi opis borbe
u kojoj se neman poigrava sa posadom Abraham Linkolna: "Električna svetlost se odjednom ugasi i dva
ogromna mlaza vode se sručiše na palubu obarajući ljude i lomeći sve"...
Profesor Pjer Aronaks,
njegov sluga Konsej i
Ned Land nađoše se u moru, ali se spasiše tako što isplivaše na
ploveće ostrvo. Bilo im je jasno da se nalaze na "čudovištu" i spoznaše da
je ono delo ljudskih ruku. Podmornica je izvesno vreme mirovala, a onda se
polako počela kretati dok su se brodolomnici za nju čvrsto držali. Trebalo
je što pre stupiti u vezu sa bićima u toj spravi jer je bilo opasno ako bi
ona zaronila u more. U svanuće Nedu dosadi i
on poče da lupa u čelični oklop koji je odzvanjao.
"Začu se škripa brave. Jedan poklopac se diže i neki
čovek se pojavi, uzviknu i nestade ga. Ubrzo zatim pojaviše se neki ljudi
i odvukoše nas unutra". U jednu od
kabina, gde su bili smešteni, uđoše dva čoveka i razgovarahu na nekom
nepoznatom jeziku. Profesor pokuša da stupi u razgovor na francuskom, pa
na latinskom; sluga Konsej je govorio
nemački, Ned engleski, ali rezultata nije
bilo. Pridošlice odoše bez odgovora. Ned je bio ljut jer je bio gladan kao
pas. Uskoro su dobili neka odela načinjena od nepoznate tkanine, potom i
ribu za jelo. Ned je počeo da planira kako da pobegne u slobodu. Zamislio
je da pobije sve na podmornici i onda da njome zagospodari. Kad je
sledećeg juta sluga sa podmornice doneo hranu, Ned
ga zgrabi za gušu, profesor i Konsej pritčaše da to spreče. U
tom trenutku ču se na francuskom: "Smirite se,
Lande, a vi profesore, slušajte!" Bio je to glas komandanta
podmornice. U nadmudrivanju ko je koga uznemirio
i napao kapetan Nemo nudi im slobodu na
podmornici uz uslov da se odreknu civilizacije. Tome se protive svi, a
najviše Ned Land. Obraćajući se profesoru kapetan
Nemo otkriva da profesora poznaje i sugeriše mu da se on neće
žaliti na udes jer u svojoj biblioteci na podmornici ima sve njegove
knjige o morskim dubinama. "Vi ste u svojoj
knjizi doprli do najdalje tačke koju vam je dozvolila zemaljska nauka.
Ali, vi ne znate sve, vi niste sve videli... Putovaćete kroz začarane
predele. Stalno će te biti iznenađeni i očarani".
Kapetan je pogodio slabu tačku
profesora, koji radi nauke prihvata da se odrekne slobode. Na
podmornici "Nautilus"profesor Aronaks saznaje
da su sva jela plod mora, kao i to da su ona specijalna odela napravljena
od konaca morskog bilja; dušek je od najmekše morske
trave, pero za pisanje od zuba kita, a mastilo od tečnosti koju izbacuju
sipe, cigarete su od posebne vrste algi bogate nikotinom. Kapetan
Nemo
dalje govori o morskom carstvu koje se ispoljava u mineralnom,
životinjskom i biljnom carstvu. Posebno naglašava da je prava
sloboda u morskim dubinama jer na nju ne nema uticaja kopnenih despota
(vladara). Nakon toga, Nemo vodi profesora u obilazak podmornice. Sledi
detaljan opis prostorija sa nameštajem, umetničkim eksponatima, kao i
bogatih zbirki biljaka, ali i nepoznatih aparata i instrumenata.
Opis "Nautilusa"
Podmornica je u obliku cigarete,
dugačka je 70 metara, oklopljena je spolja i iznutra pregradama, koje
su spojene gvozdenim polugama u obliku slova T. Oklopi su napravljeni
od najtvđeg debelog čelika. "Kormanoš se nalazi u jednom staklenom
kavezu na leđima "Nautilusa", a iza tog kaveza je jedan snažan
reflektor čiji zraci osvetljavaju more na pola milje svuda
okolo". Površina "Nautilusa" ličila je na krljušti morskih životinja.
Šuma se sastojala od ogromnog
razgranatogbilja. Morska trava i drugo bilje raslo je u oštrojpravoj liniji. Iz zemlje je štrčalo oštrostenje. Bez korenja, bilje
je od tla tražilo samo privremen oslonac, a ne životne uslove. Ribe-mušice su letele s grane na granu kao jato kolibrića.
Tajne morskih dubina
Kad je posle nekoliko dana profesor
dobio poziv za lov na ostrvu Krespo, tome se mnogo obradovao Ned Land,
koji je stalno kovao planove za bekstvo. Međutim, Pjer je bio iznenađen, a Ned razočaran kad saznadoše da je ostrvo u morskim dubinama. Za šetnju van
podmornice obukli su specijalna odela - skafandere do tad neviđene.
Dok Nautilus
plovi, kroz prozore salona profesor Aronaks, Konsej i Ned Land posmatraju neobičan svet morskih dubina, olupine potopljenih brodova.
Nakon dva meseca, podmornica se nasukala kod obala
Papuazije. Ned, profesor i Konsej odlaze na kopno u potrazi za
hranom, ali, i s verom da mogu pobeći. Nalaze mnogo povrća, banana i hlebno
drvo, a sledećeg dana Ned ubije neku šumsku svinju, Konsej uhvati redak
primerak rajske ptice koja se opila od čudnih oraha. No, veselju ubrzo
dođe kraj pošto ih napadnu urođenici strelama i praćkama, te se jedva
spasu bekstvom na podmornicu i tek tad bi im jasno kao ih je kapetan lako
pustio da odu na kopno. Narednog dana divljaci navale na palubu
Nautilusa, ali ih jaka struja odbaci s
podmornice. Posle toga posada podmornice odlazi u lov na školjke. Tom
prilikom kapetan Nemo spasava od napada ajkule siromašnog Indijanca,
lovca na bisere, i poklanja mu punu kesu bisera. U borbi sa ajkulom kao
hrabar i spretan borac pokazao se i Ned Land, koji je pomogao
kapetanu da savladaju neman. Drugi put Ned se istakao kad je iz velike
daljine harpunom, posle uzbudljive borbe, ubio ogromnu morsku kravu, koja
je u jednom trenutku u zubima nosila njihov čamac. Sledi niz dogodovština
od kojih valja pomenuti onu kad posada podmornice sa potopljenih brodova u
blizini Španije iznosi silne kovčege zlatnih i srebrnih poluga; kad plove
kroz vrelu vodu podvodnih vulkana kod ostrva Santorina; kad profesor i
kapetan Nemo u dugotrajnoj šetnji van podmornice nailaze na potopljeni
kontinent Atlantidu. "Tu pred
mojim očima, u stvari, pojavljivao se srušen, razoren, potopljen grad, s
razbijenim krovovima, porušenim hramovima, razvaljenim svodovima,
stubovima poleglim po zemlji". Tu nam profesor skreće pažnju na
legendu u vezi sa ovim kontinentom koja sad postaje" istina". U daljem
krstarenju kroz razna mora i okeane posada Nautilusa se susreće sa
ogromnim brojem kitova ubica, koji su bili napali obične kitove i
tom prilikom, koristeći se silnom tehnikom, masakrira kitove-ubice. Nakon
toga, posada Nautilusa se bori sa
neverovatno velikim polipima (oktopodima), dugačkim preko osam metara.
Podmornica se našla u skoro bezizlaznom položaju u ledenim vodama Južnog
pola. Bila je okovana debelim slojem leda. Prolazili su dani, a ona nije
mogla da izađe na površinu i uzme svež vazduh, pa su ljudi gubili dah;
profesor se onesvestio. Spas je došao kad je kapetan Nemo svu raspoloživu
električnu energiju usmerio u zagrevanje vode. Priča se završava na
suprotnom delu planete u Severnom moru. Da li slučajno, ili namerno
podmornica se našla u silnom vrtlogu. Kapetan Nemo je van sebe u nekoj
vrsti transa. Profesor Aronaks, Ned Land i sluga Konsej odluče da pobegnu.
ali situacija je skoro beznadežna. Tom prilikom prolaze kroz sobu
kapetana, koji zuri u sliku žene i dva deteta, i slušaju ga dok kroz
jecaje kaže: "Zbog tebe ( misli na jedan brod)
izgubio sam sve što sam voleo i obožavao: otadžbinu, ženu, decu,
roditelje. Sve što mrzim tu je" Njegove poslednje reči bile su:"Svemogući, Bože! Dosta! Dosta!"
Begunci su prošli
pored njega i izašli na palubu gde su se ukrcali u jedan čamac. U tom
trenutku usledio je silan udarac i čamac je odbačen kao iz katapulta.
Profesor se osvestio u jednoj ribarskoj kolibi lofotskog ribara i video da
su tu i njegovi prijatelji. On na kraju kaže da ne zna šta je bilo sa
Nautilusom i kapetanom da li ih je okean progutao ili i dalje krstare
njegovim dubinama.
"20000 milja pod morem" nije roman opodmornici, već o njenom kapetanu,buntovniku, sanjalici, osvetniku. U
njemu jeŽil Vern ostvario svoj ideal naučnika, borca ičoveka.
Kapetan Nemo je potomak stvarne istorijske ličnosti, poznatog sultana
Tipu-sahiba, vladara poslednje slobodne države na juguIndije, koji je
poginuo u ratu s Englezima 1799. godine.
"Bio je visok,
otmenog držanja; njegove crneoči gledale su sa nekakvom hladnom sigurnošću i prodirale su čak u dušu.
Iznjegovog pogleda zračio jevrlo energičan i
hrabar čoveka. Izgledao je gord; čelo mu je odavalo visoke misli
i veliku otvorenost. Nisam mogao da ocenim da lijeimao30 ili 50
godina".
Nemo je moćan i bogat čovek koji se
odrekaoljudi, kopna,
čak i sopstvenog
imena(lat. nemo=niko).Iz mora uzima sve što muje potrebno od energije do hrane i sirovine za
odeću. Vrstan je poznavalac tehnike, fizike idrugih nauka, mnogih
jezika i umetnosti. To je osoba snažnog duha. Tek pri kraju svog boravka u podmornici profesor Aronaks doznaje da je Nemo izgubio ženu
i decu i da zbog toga pati.Nema upoznajemo u različitim
situacijama:kad spasava siromašnog lovca na bisere, kad pomaže
pobunjenike sa ostrva Krit, kad tuguje za poginulim članovima posade,
ali vidimo i njegovu mračnu stranu kad nemilosrdno uništava ratni
brod. Nakraju ga zatičemo u trenucima slabosti i pokajanja pošto je
moć koju je imao u rukama i koja mu je omogućila da sudi ljudima,
postala
njegovo prokletstvo.
Profesor Pjer Aronaks je
francuskinaučnik, svetski poznat stručnjak čije obrazovanje jebilo
presudno da postane član ekspedicije, čiji jecilj bio da otkrije o
kakvom se nepoznatom morskom stvorenju radi. Međutim, kadnesrećnim slučajem s dvojicom prijateljapostane zarobljenik
u podmornici Nautilus,zanosi se mogućnošću otkrivanjasvetovamorskih dubina. On nam, ustvari, pripoveda otom svetu.
Najviše razgovara sa kapetanom Nemom. Divi se njemu i njegovim
tehničkim dostignućima.
Konsej
je profesorov sluga (franc. conseil = savetnik), poslušna i praktična osoba.
Ned Land je prostodušni
Kanađanin, čovek kojivoli slobodu, prostranstva, lov. Čezne za rodnim
krajem i upornoplanira da pobegne sa podmornice. Oličenje je životne
vitalnosti.