Žil Vern ( Jules
Verne) je bio francuski pisac
romana za decu i odrasle i pionir naučne fantastike. Rodio
se 1828. godine u francuskom gradu Nantu, na širokom ušću reke Loare, do
koga plove veliki okeanski brodovi. Otac mu je bio pomoćnik advokata i
oženio se osirotelom naslednicom nekad bogate porodice nantskih
brodograditelja. U velikoj majčinskoj kući bilo je nekoliko osoba koje su
svakako uticale na njegov razvoj. Jedna od njegovih tetaka, udovica
kapetana daleke plovidbe koji se izgubio bez ikakvog traga, stalno je
pričala o svom iščezlom mužu i maštala da krene u potragu za njim. Ona je
decu učila pismenosti i čitala im o Sindablu moreplovcu i
Robinsonu. Teča Šatobur pričao je
romantične priče o plemenitim crvenokošcima, a ujak Pridan . trgovac i
putnik koji je4 obišao pola sveta, umeo je da živo i zanimljivo priča o
svojim putovanjima.
Žil je rano pokazao osobine maštovitog deteta. Najdraža njegova knjiga
bila je "Baron Minhauzen", a kad je sa bratom pošao u školu, geografija je
bila njihov najdraži predmet jer su obojica sanjali o dalekim putovanjima.
Kako je porodica Vern provodila leta u selu, dečaci su, lutajući po
poljima ubrzo otkrili krčmu kraj puta koju je držao bivši mornar, neumorni
pričalica izmišljenih pustolovina, a čiji su glavni gosti bili mornari,
lučki piloti i obalski radnici. Pod uticajem ovog sveta, Žil je jednog
dana potrpao u torbicu nešto odeće, nekoliko knjiga i dva dvopeka i
pobegao od kuće. (Setite se ko sve beži od kuće: Robinson,
Tom Sojer, Stric, Nušić,
ribar Palunko itd.) U krčmi je
uspeo da nagovori jednog kapetana da ga uzme na svoj jedrenjak kao
brodskog "malog", i tako je krenuo u Indiju. Ali otac je stigao jedrenjak
na obali okeana, pred sam polazak, i mališana vratio kući. Žil se tada
zakleo majci da više nikad neće putovati "osim u snu", ali je zakletvu
prekršio nekoliko puta. Prvo kad je kao mladić s bratom otišao u Škotsku.
Onda se u Liverpulu ukrcao na brod, preplovio Atlantski okean, obišao deo
Sjedinjenih Američkih Država. Posle je kao bogat i ugledan pisac imao
svoju jahtu. posle se okanio plovidbe i svoju poslednju jahtu prodao
crnogorskom knezu Nikloli i to je bila prva plovna jedinica koja je
plovila pod crnogorskom zastavom.
U mladosti ga je privlačilo pozorište
i napisao je niz operetnih libreta. Zatim su njegovu maštu zaokupila
naučna otkrića, daleke zemlje, smele plovidbe, istraživački podvizi.
Naučno-fantastičnim romanom "Pet nedelja u balonu"
stvorio je novu vrstu proze i osvojio milione mladih čitatalaca. Uskoro je
napisao roman
"Avanture kapetana Hatersa", čiji
su doživljaji odveli čitataoce u polarnu pustinju, a potom "Putovanje u
središte Zemlje". Preveden je na sve evropske jezike. Svoje junake Vern je
ispalio na Mesec, pustio da plove pod morem u podmornici i naterao da put
oko sveta prevale za samo osamdeset dana, što je u ono vreme bio
fantastičan poduhvat. Najzanimljivije je bilo to da je Žil Vern sam bio
uveren da će se pre ili kasnije njegova maštanja ostvariti.
Njegovi likovi - kapetan Nemo i Fileas Fog poznati su
deci širom sveta, i danas se pojavljuju u delima drugih autora, npr. u
filmu Liga izuzetnih džentlmena (2003)
↑Insert iz filma
Književni rod: epika
Književna vrsta:
naučno-fantastičan roman Mesto i vreme radnje: Mora i okeani diljem planete u drugoj polovini 19-og stoleća
Tema:
Avanture kapetana Nema, buntovnika,
sanjalice i osvetnika i njegovih zatočenika u podmornici "Nautilus",
profesora Aronaksa, Konseja i Ned Landa, čuvenog lovca na kitove.
Ideja (poruka): Osvetoljubivost
i mržnja mogu pomuti i najgenijalnije umove, a sloboda i vera u život
nemaju alternativu.
Današnjem čitaocu, okruženom najnovijim tehničkim aparatima, može biti
čudno zašto je ovaj roman svrstan u žanr naučne-fantastike. Ali zato mora
imati u vidu da su događaji ovde opisani pred kraj 19-og stoleća i da je,
recimo, prva savremena podmornica Holland
američke mornarice konstruisana tek 1900. godine. Naime, Vernovi
"pronalasci" stvoreni maštom inspirisali su naučnike i konstruktore za
stvaranje novih tehničkih pronalazaka. Gotovo svi njegovi u mašti stvoreni
aparati oživeli su tek desetak, pa i više godina kasnije. Zato su mu mnogi
konstruktori i pronalazači odali zahvalnost jer ih je njegovo delo
nadahnulo. Tako, na primer, konstruktor podmornice
Sajmon Lek; jedan od prvih konstruktora
dirižabla Di Mon,
admiral Hubert
Vilkins, koji je prvi
pokušao da se podmornicom probije do Severnog pola,
Viljem Bib, koji se prvi spustio u morske
dubine više od jednog kilometra. admiral Berd,
koji je prvi preleteo oba pola i zimovao na Južnom polu i, najzad otac
astronautike Konstantin E. Ciolkovski
- svi su ti znameniti ljudi nazivali Žil
Verna svojim učiteljem, priznavali da je on
probudio njihovo interesovanje i usmerio njihov životni put.
Roman počinje pričom moreplovaca koji su 1866. godine u moru sretali
ogromno "čudovište"vretenastog oblika koje s vremena na vreme širi
svetlost. Nekim je ličilo na ploveći greben ili ostrvo. Drugi su ga
upoređivali sa čuvenim belim kitom, strašnim
"Mobi Dikom" iz Ledenog mora.
Zaplet nastaje kad "čudovište" 5. marta 1866. godine udari i ošteti brod "Moravijan",
a pet sedmica kasnije i brod "Skotiju".
Bio je to poziv na uzbunu. Trebalo je naći i uništiti neman, Sjedinjena
Američke Države, pod pritiskom javnog mnenja, spremiše jednu ekspediciju
da goni tog narvala. Fregata "Abraham Linkoln"ubrzo
je naoružana za borbu. Na ovaj brod, po pozivu ministra mornarice, ukrcava
se i gospodin Pjer Aronaks, profesor
prirodnih nauka iz Pariza. Komandant broda bio je
Faragat. On i brod su bili jedno biće. On je bio duša, a brod telo.
Ali brod je, pored najboljeg lovačkog pribora, imao nešto još dragocenije:
Neda Landa, kralja okeanskih lovaca.
Dugo se plovilo bez ikakvih događaja. Puna tri meseca Abraham Linkoln je
obilazio severni deo Tihog okeana i ništa. Svi se obeshrabriše i samo da
kapetan Faragat nije bio tako tvrdoglav, brod
bi se odmah vratio. Trećeg dana pri isteku vremena za povratak
Ned Land ugleda "čudovište". Sledi opis borbe
u kojoj se neman poigrava sa posadom Abraham Linkolna:
"Električna svetlost se odjednom ugasi i dva ogromna mlaza vode se sručiše
na palubu obarajući ljude i lomeći sve"... Profesor Pjer Aronaks,
njegov sluga Konsej i
Ned Land nađoše se u moru, ali se spasiše tako što isplivaše na
ploveće ostrvo. Bilo im je jasno da se nalaze na "čudovištu" i spoznaše da
je ono delo ljudskih ruku. Podmornica je izvesno vreme mirovala, a onda se
polako počela kretati dok su se brodolomnici za nju čvrsto držali. Trebalo
je što pre stupiti u vezu sa bićima u toj spravi jer je bilo opasno ako bi
ona zaronila u more. U svanuće Nedu dosadi i
on poče da lupa u čelični oklop koji je odzvanjao.
"Začu se škripa brave. Jedan poklopac se diže i neki
čovek se pojavi, uzviknu i nestade ga. Ubrzo zatim pojaviše se neki ljudi
i odvukoše nas unutra". U jednu od kabina, gde su bili smešteni,
uđoše dva čoveka i razgovarahu na nekom nepoznatom jeziku. Profesor pokuša
da stupi u razgovor na francuskom, pa na latinskom; sluga Konsej
je govorio nemački, Ned engleski, ali
rezultata nije bilo. Pridošlice odoše bez odgovora. Ned je bio ljut jer je
bio gladan kao pas. Uskoro su dobili neka odela načinjena od nepoznate
tkanine, potom i ribu za jelo. Ned je počeo da planira kako da pobegne u
slobodu. Zamislio je da pobije sve na podmornici i onda da njome
zagospodari. Kad je sledećeg juta sluga sa podmornice doneo hranu, Ned
ga zgrabi za gušu, profesor i Konsej pritčaše da to spreče. U
tom trenutku ču se na francuskom: "Smirite se,
Lande, a vi profesore, slušajte!" Bio je to glas komandanta
podmornice. U nadmudrivanju ko je koga uznemirio
i napao kapetan Nemo nudi im slobodu na
podmornici uz uslov da se odreknu civilizacije. Tome se protive svi, a
najviše Ned Land. Obraćajući se profesoru
kapetan
Nemo otkriva da profesora poznaje i sugeriše mu da se on neće
žaliti na udes jer u svojoj biblioteci na podmornici ima sve njegove
knjige o morskim dubinama. "Vi ste u svojoj knjizi
doprli do najdalje tačke koju vam je dozvolila zemaljska nauka. Ali, vi ne
znate sve, vi niste sve videli... Putovaćete kroz začarane predele. Stalno
će te biti iznenađeni i očarani".
Kapetan je pogodio slabu tačku profesora, koji radi nauke prihvata da se odrekne slobode. Na
podmornici "Nautilus"profesor
Aronaks saznaje da su sva jela plod mora, kao i to da su ona specijalna
odela napravljena od konaca morskog bilja; dušek je od
najmekše morske trave, pero za pisanje od zuba kita, a mastilo od tečnosti
koju izbacuju sipe, cigarete su od posebne vrste algi bogate nikotinom.
Kapetan
Nemo dalje govori o morskom carstvu koje se
ispoljava u mineralnom, životinjskom i biljnom carstvu. Posebno
naglašava da je prava sloboda u morskim dubinama jer na nju ne nema
uticaja kopnenih despota (vladara). Nakon toga, Nemo vodi profesora u
obilazak podmornice. Sledi detaljan opis prostorija sa nameštajem,
umetničkim eksponatima, kao i bogatih zbirki biljaka, ali i nepoznatih
aparata i instrumenata.
Opis "Nautilusa" Podmornica je u obliku cigarete, dugačka je 70 metara, oklopljena je
spolja i iznutra pregradama, koje su spojene gvozdenim polugama u
obliku slova T. Oklopi su napravljeni od najtvđeg debelog čelika.
"Kormanoš se nalazi u jednom staklenom kavezu na leđima "Nautilusa", a
iza tog kaveza je jedan snažan reflektor čiji zraci osvetljavaju
more na pola milje svuda okolo". Površina "Nautilusa" ličila je na
krljušti morskih životinja.
Šuma na ostrvu Krespo Šuma se sastojala od ogromnog razgranatog bilja. Morska trava i drugo
bilje raslo je u oštroj pravoj liniji. Iz zemlje je štrčalo oštro
stenje. Bez korenja, bilje je od tla tražilo samo privremen oslonac, a
ne životne uslove. Ribe-mušice su letele s grane na granu kao jato
kolibrića.
Tajne morskih dubina Kad je posle nekoliko dana profesor dobio poziv za lov na ostrvu Krespo,
tome se mnogo obradovao Ned Land, koji je stalno kovao planove za bekstvo.
Međutim, Pjer je bio iznenađen, a Ned razočaran kad saznadoše da je ostrvo
u morskim dubinama. Za šetnju van podmornice obukli su specijalna odela -
skafandere do tad neviđene.
Dok Nautilus plovi, kroz prozore salona profesor Aronaks, Konsej
i Ned Land posmatraju neobičan svet morskih dubina, olupine
potopljenih brodova. Nakon dva meseca, podmornica se nasukala kod obala
Papuazije. Ned, profesor i Konsej
odlaze na kopno u potrazi za hranom, ali, i s verom da mogu pobeći. Nalaze
mnogo povrća, banana i hlebno drvo, a sledećeg dana Ned ubije neku šumsku
svinju, Konsej uhvati redak primerak rajske ptice koja se opila od čudnih
oraha. No, veselju ubrzo dođe kraj pošto ih napadnu urođenici strelama i
praćkama, te se jedva spasu bekstvom na podmornicu i tek tad bi im jasno
kao ih je kapetan lako pustio da odu na kopno. Narednog
dana divljaci navale na palubu Nautilusa, ali ih jaka struja odbaci s
podmornice. Posle toga posada podmornice odlazi u lov na školjke. Tom
prilikom kapetan Nemo spasava od napada ajkule siromašnog Indijanca,
lovca na bisere, i poklanja mu punu kesu bisera.
U borbi sa
ajkulom kao hrabar i spretan borac pokazao se i Ned Land, koji je
pomogao kapetanu da savladaju neman. Drugi put Ned se istakao kad je iz
velike daljine harpunom, posle uzbudljive borbe, ubio ogromnu morsku
kravu, koja je u jednom trenutku u zubima nosila njihov čamac. Sledi niz
dogodovština od kojih valja pomenuti onu kad posada podmornice sa
potopljenih brodova u blizini Španije iznosi silne kovčege zlatnih i
srebrnih poluga; kad plove kroz vrelu vodu podvodnih vulkana kod ostrva
Santorina; kad profesor i kapetan Nemo u dugotrajnoj šetnji van podmornice
nailaze na potopljeni kontinent Atlantidu. "Tu pred
mojim očima, u stvari, pojavljivao se srušen, razoren, potopljen grad, s
razbijenim krovovima, porušenim hramovima, razvaljenim svodovima,
stubovima poleglim po zemlji. Tu nam profesor skreće pažnju na legendu u
vezi sa ovim kontinentom koja sad postaje" istina". U daljem krstarenju
kroz razna mora i okeane posada Nautilusa se susreće sa ogromnim brojem
kitova ubica, koji su bili napali obične kitove i tom prilikom,
koristeći se silnom tehnikom, masakrira kitove-ubice. Nakon toga, posada
Nautilusa se bori sa neverovatno velikim polipima (oktopodima), dugačkim
preko osam metara. Podmornica se našla u skoro bezizlaznom položaju u
ledenim vodama Južnog pola. Bila je okovana debelim slojem leda. Prolazili
su dani, a ona nije mogla da izađe na površinu i uzme svež vazduh, pa su
ljudi gubili dah; profesor se onesvestio. Spas je došao kad je kapetan
Nemo svu raspoloživu električnu energiju usmerio u zagrevanje vode.
Priča se završava na suprotnom delu planete u Severnom moru. Da li
slučajno, ili namerno podmornica se našla u silnom vrtlogu. Kapetan Nemo
je van sebe u nekoj vrsti transa. Profesor Aronaks, Ned Land i sluga
Konsej odluče da pobegnu. ali situacija je skoro beznadežna. Tom prilikom
prolaze kroz sobu kapetana, koji zuri u sliku žene i dva deteta, i slušaju
ga dok kroz jecaje kaže:"Zbog tebe (misli na
jedan brod) izgubio sam sve što sam voleo i obožavao: otadžbinu, ženu,
decu, roditelje. Sve što mrzim tu je" Njegove poslednje reči bile su:
"Svemogući, Bože! Dosta! Dosta!"
Begunci su prošli pored njega i izašli na palubu gde su se ukrcali u jedan
čamac. U tom trenutku usledio je silan udarac i čamac je odbačen kao iz
katapulta. Profesor se osvestio u jednoj ribarskoj kolibi lofotskog ribara
i video da su tu i njegovi prijatelji. On na kraju kaže da ne zna šta je
bilo sa Nautilusom i kapetanom da li ih je okean progutao ili i
dalje krstare njegovim dubinama.
"20000 milja pod morem" nije roman o podmornici, već o njenom
kapetanu, buntovniku, sanjalici, osvetniku. U njemu je Žil Vern
ostvario svoj ideal naučnika, borca i čoveka. Kapetan Nemo
je potomak stvarne istorijske ličnosti, poznatog sultana
Tipu-sahiba, vladara poslednje slobodne države na jugu Indije, koji je
poginuo u ratu s Englezima 1799. godine.
"Bio je
visok, otmenog držanja; njegove crne oči gledale su sa nekakvom
hladnom sigurnošću i prodirale su čak u dušu. Iz njegovog pogleda
zračio je vrlo energičan i hrabar čoveka. Izgledao je gord; čelo mu je
odavalo visoke misli i veliku otvorenost. Nisam mogao da ocenim da li
je imao 30 ili 50 godina.
Nemo je moćan i bogat čovek koji se odrekao ljudi,
kopna, čak i sopstvenog imena (lat. nemo=niko). Iz mora uzima sve što
mu je potrebno od energije do hrane i sirovine za odeću. Vrstan je
poznavalac tehnike, fizike i drugih nauka, mnogih jezika i umetnosti.
To je osoba snažnog duha. Tek pri kraju svog boravka u podmornici
profesor Aronaks doznaje da je Nemo izgubio ženu i decu i da zbog toga
pati. Nema spoznajemo u različitim situacijama: kad spasava siromašnog
lovca na bisere, kad pomaže pobunjenike sa ostrva Krit, kad tuguje za
poginulim članovima posade, ali vidimo i njegovu mračnu stranu kad
nemilosrdno uništava ratni brod. Na kraju ga zatičemo u trenucima
slabosti i pokajanja pošto je moć koju je imao u rukama i koja mu je
omogućila da sudi ljudima, postala njegovo prokletstvo.
Profesor Pjer Aronaks je francuski naučnik, svetski poznat
stručnjak čije obrazovanje je bilo presudno da postane član
ekspedicije, čiji je cilj bio da otkrije o kakvom se nepoznatom
morskom stvorenju radi. Međutim, kad nesrećnim slučajem s
dvojicom prijatelja postane zarobljenik u podmornici Nautilus, zanosi
se mogućnošću otkrivanja svetova morskih dubina. On nam, ustvari,
pripoveda o tom svetu. Najviše razgovara sa kapetanom Nemom. Divi se
njemu i njegovim tehničkim dostignućima.
Konsej
je profesorov sluga (franc. conseil = savetnik), poslušna i praktična
osoba.
Ned Land
je prostodušni Kanađanin, čovek koji voli slobodu, prostranstva, lov.
Čezne za rodnim krajem i uporno planira da pobegne sa podmornice.
Oličenje je životne vitalnosti.