Добро дошли у Табановић код Шапца

Pravopis☻rečca NE uz glagole☻zarez (zapeta)☻

Naslovna
Prijemni
Kako napisati pismeni zadatak
Fonetika bez muke

 

Stilske figure
Glasovne promene
Test iz srpskog jezika
Test iz pravopisa
Test iz gramatike za sedmi razred
Suprotne rečenice
Imeničke i pridevske zamenice
Lektira
Najlepše ljubavne pesme
Stanovništvo
Predstavljamo
Zabava i vic
Galerija
Video
Vesti
Sport
 Muzika
Tabanović iz satelita

Pravopis: rečca NE uz glagole

Pravilo je da se rečca NE uz glagole piše odvojeno, izuzetak su samo: neću, nemam, nemoj, nisam, nedostajati i nestajati/nestati. Naravno, to podrazumeva i sve promene ovih glagola: neću, nećeš, neće, nećemo, nećete, neće; nemam, nemaš, nema, nemamo itd; nemoj, nemojmo, nemojte; nisam, nisi, nije, nismo, niste, nisu, i da ne nabrajamo.
Nije teško odgonetnuti zašto se u navedenim slučajevima rečca NE piše sastavljeno, radi se, ustvari, o negacijama: hoću - neću; imam - nemam; jesam - nisam. Imperativ (zapovedni način) - nemoj! - upućen je drugom licu da prestane vršiti neku radnju: "Nemoj dirati moje mače!" Glagol nedostajati znači da nečega nema dovoljno: "Nedostaje mi sto dinara." Dok glagoli nestajati i nestati nemaju nikakve veze sa glagolima stajati i stati: "Nesta para, nesta prijatelja; ne staj mi na cveće!"
Prema tome, treba zapamtiti ove izuzetke i uz ostale glagole rečcu NE pisati odvojeno. Inače, pogrešno pisanje rečce NE uzrokovano je rečeničnim akcentom; Izgovaramo: Neznam što nećeš samnom, a piše se: Ne znam što nećeš sa mnom. (Krilaticu " piši kao što govoriš" ne treba doslovno tumačiti).


Rečca NE uz imenice, prideve i priloge

S druge strane, rečca NE uz imenice, prideve i priloge po pravilu piše se sastavljeno: nesreća, nemaština, neznanje, nevinost, nevin, nemaran, nemiran, neprijatan, neprijatno nedovoljno i td. Razlog što neki učenici počnu i ovim slučajevima pisati rečcu NE odvojeno - leži u nesigurnosti. Deca, što nisu dobro savladala pravilo, istina ređe, stanu pisati rečcu NE odvojeno i od imenice (ne znanje, ne sreća) i sl.
Slična pojava javlja se i kod pisanja aorista glagola biti. Pošto nekako shvate da prvo lice jednine treba pisati (ja bih) - idu u drugu krajnost, pa i drugo lice, umesto ti bi, pišu "ti bih".
Međutim, ništa nije ružnije nego čuti kako neki školovani ljudi da bi se "pokazali" , glas H izgovaraju gde mu nije mesto: hrđav, hrvati se; "hvali mi sto dinara za ulaznicu."

Novosti u novom Pravopisu srpskog jezika:

1. Pridev sveti sad se obavezno piše početnim velikim slovom: Sveti Sava, Sveti Jovan, Sveti Nikola itd.
2.Imenica ulica ispred naziva uvek početnim velikim slovom: Ulica Masarikova, Ulica Kralja Petra I, ali Masarikova ulica.
3.Sad se naizgled, sraskida, zauzvrat isključivo pišu sastavljeno.
4. Mini-suknja je sad polusloženica sa crticom.
5. Dubleti: Po novom pravopisu skraćenica za metar (m) može sa tačkom ili bez nje, uzvik ajoj, ili a-joj, imenica mnenje, kao jedna reč, ili mne-nje kao polusloženica, a s crticom piše se hteo-ne hteo, a bez crtice: radio ne radio, itd.
6. Nema više zareza, ima samo zapete!

Idi na vrh stranice!

Zapeta u složenoj rečenici

Kad je reč o upotrebi zapete u složenoj rečenici, valja znati da se sve nezavisne rečenice odvajaju zapetom ako nisu vezane veznikom "i".
Međutim, zapeta se piše ispred veznika "i" kad želimo da nešto posebno istaknemo. Na primer: Otišao je na livadu, i nabrao cveće, i stavio ga u vazu i odneo majci. Naravno, ispred poslednjeg"i" nema zapete.  Ovaj znak interpunkcije obavezno odvaja suprotne, isključne i zaključne rečenice. Na primer: Marko sve zna, a Mile ne zna ništa; svi su došli na igralište, samo je Miloš ostao kod kuće; na semaforu je crveno svetlo, dakle, ne smemo preći ulicu. Malu zabunu stvara pravilo oko pisanja rastavnih rečenica, jer kaže da se one odvajaju zapetom samo kad je u drugoj iskazana izrazita suprotnost: Ili ćeš naučiti gramatiku, ili ćeš dobiti jedinicu. Mislim da su autori pravopisa nepotrebno ostavili mogućnost za nedoumicu. Bilo je ispravnije rešenje da se u svim slučajevima rastavne rečenice odvajaju zapetom. Sličan problem su nam darivali i novim pravilom da se istorijske bitke pišu velikim početnim slovom ako se misli na konkretnu bitku, na primer: Boj na Kosovu; prvu reč, vele, treba pisati početnim velikim slovom ako se misli na bitku iz 1389. godine, ali ako se misli na neki drugi događaj, onda ono BOJ treba pisati malim početnim slovom!?
Ali, vratimo se glavnoj temi, zapeta u zavisnosloženoj rečenici piše se samo ako je u pitanju
inverzija (obrnuti red - prvo zavisna , pa glavna rečenica). Na primer: Kad napišem zadatak, popiću kafu. Rečenice odvojene zarezom, ali: Popiću kafu kad napišem zadatak.- bez zapete.

Priredio: Petar Jokić, nastavnik