tabanovic.comtabanovic.com

Dobro došli na sajt za lektiru, gramatiku, testove, horoskop i snove

Lektira za srednjoškolce

Onore de Balzak: Čiča Gorio

Glavni likovi

Autor: Petar Jokić, nastavnik

Lik čiča-Gorija

tabanovic.com

Penzionisani fabrikant rezanaca Žan Joahim Gorio obogatio se za vreme revolucije, prodajući brašno deset puta skuplje nego što ga je kupovao. Kada je ostao udovac, svu svoju ljubav je posvetio dvema kćerima: kupovao im haljine, nakit, kočije; obezbedio im velik miraz i obe su se udale u aristokratske porodice. Starija kćer Anastazija postala je grofica de Resto, mlađa Delfina je postala baronica de Nisenžan. Kada su ušle u visoko društvo, njihove potrebe su postale veće - želele su da se istaknu na balovima i svečanim večerama. Novac su dobijale od oca koji je, zaslepljen očinskom ljubavlju, zadovoljavao njihove prohteve i hirove. Dok je imao pare, pazile su ga i kao parajliju svakome pokazivale. A kad je nestalo novca, nemilosrdno su ga oterale. U pansionu gospođe Voker našao je sklonište. Dok je bio dobro stojeći, bio je u stanu u kojem je sada gđa. Kutir. Imao je lepu odeću, koju je menjao svakoga dana, a ormani su bili puni srebrnog posuđa. Kada je domaćica Voker videla još i državne obveznice, ona se odmah zagledala u njegov novac: No, Gorio nije mario za nju i to je nju razjutilo, jer su propali njeni snovi. Na svoju nesreću Gorio je morao preći na drugi sprat i da ubuduće plaća stan i hranu 900 franaka godišnje. Svi su bili iznenađeni, a gospođa ga je odmah počela zvati čiča Gorio. Prezren i siromašan stalno menja spratove i iznajmljuje jeftine sobe. Odrekao se duvana, otpustio berberina, prestao je da se puderiše, nije više nosio skupa odela, bivao je sve mršaviji. Dok je bio imućan, sa šezdeset i dve godine izgledao je kao da nema ni četrdeset, imao je nečeg mladalačkog u osmehu, sada je ličio na izlapelog, nemoćnog i bledog starca od sedamdeset godina". Koliko je njegova ljubav slepa, pokazuje slučaj kada je zakupio stan da bi njegova kćer Delfina imala gde da se sastaje sa Rastinjakom. Tek na samrti, kad danima nije bilo njegovih kćeri, jer nije bilo ni novca, prvi put će izraziti razočarenje i bunt: "Ne, one neće doći! Znam ja to ima već deset godina. Ja sam to pomišljao ponekad, ali nisam smeo da verujem". Umro je čiča Gorio sam i napušten od kćeri, kao ubogi siromah. Ispratili su ga samo Rastinjak i Kristof, domar gospođe Voker. Kćeri, za koje je sve žrtvovao, nisu došle na sahranu - poslale su prazne kočije i kočijaše.

Anastazija i Delfina

Dve čiča-Gorijeve kćeri imaju mnogo toga zajedničkog; nezajažljivo troše njegov novac na luksuz, zabavu i ljubavnike Antasija daje dijamante za dug svog ljubavnika, a čiča-Gorio zakupljuje stan da bi se Delfina mogla sastajati sa Rastinjakom. Obe sestre su ljubomorne jedna na drugu do granice mržnje, a kad očev imetak presuši, nemilosrdno ga odbace. Koliko su bezosećajne najbolje ilustruje činjenica da nijedna nije došla na očevu sahranu. “Novac je život! Novac je sve!”, veli Čiča Gorio. Ali, pred kraj života uveio se da novcem ne mogu se kupiti ljubav i sreća.

Gospođa Voker

Udovica, starija gospođa Voker, vlasnica istoimenog pansiona. Njeno bucmasto lice, s nosom sličnim papagajevom kljunu, s debelim telom u skladu je sa odajom čiji topli smrdljivi vazduh gđa. Voker udiše bez gađenja. Kada je ona tu, slika je potpuna. Ima oko 50 godina, liči na sve žene koje je pogodila nesreća. I ona pokušava da se izvuče iz brloga. Zato se i zaljubila u čiča-Gorijev novac. Ali kad se njena želja ne ispuni, postaje pravi namor i od tog dana Goriju se obraća sa čiča-Gorio i povećava mu kiriju.

Ežen de Rastinjak

U galeriji likova ovog Balzakovog romana počasno mesto pripada Eženu de Rastinjaku, siromašnom mladiću, koji je iz provincije došao u Pariz da studira prava. Tu je osetio velegradski život, upoznao siromaštvo i blagostanje, uporedio svoju porodicu u svetlu pariskog života i shvatio da mora nešto da promeni. Stanuje u istom smrdljivom pansionu gde je i čiča-Gorio. Umesto da vredno uči, sad mu je glavnicilj da uđe u visoko društvo. Brzo je došao u vezu sa daljom rođakom vikontesom de Bozean i njena kuća mu je postala prva stepenica. Činjenica da je rođak vikontese de Bozean, koja je po svom imenu i po svom bogatstvu, jedna od najvećih plemkinja, otvarala mu je vrata aristokratskih kuća i obezbeđivala pozivnice za balove. Već na prvim koracima u ovo društvo Rastinjak mlad, neiskusan i čista srca doživljava poniženje : njegovo odelo, dolazak pešice na bal ili neuglednim kočijama, izazivaju podrugljive poglede i osmehe slugu koji mu otvaraju vrata. Prvi utisci o tom društvu otkrili su mu neiskrenost, pritvornost, prevare, laž. Mladom i neiskusnom Rastinjaku žele da pomognu svojim savetima robijaš Votren i vikontesa Bozean. U Rastinjaku je dvojstvo : on je mlad, neiskusan, čist, neiskvaren, rešen da uspe. Ali on je "opljačkao" majku i sestre da bi kupio skupo odelo i vozio se kočijama, što je uslov da se uđe u visoko društvo. Po tome je sebičan, kao što su sebične kćeri čiča Goria. Ali će taj isti Rastinjak odbiti nečasnu Votrenovu ponudu da se oženi bogatom naslednicom Viktorinom pošto je ubijen njen brat. Rastinjak ima svoj put: "Moja je mladost još čista kao vedro nebo ko hoće da postane velik ili bogat čovek, treba da se pomiri s tim da mora lagati, povijati se, puzati i uspravljati se, laskati, pretvarati se. Ko pristane na to, zar ne znači da je pristao da bude sluga onih koji su lagali, povijali se, puzali. Prvo im treba biti sluga, pa onda postati njihov saučesnik. "O, ne. Ja ću plemenito, kao svetac, radiću danju i noću da stičem bogatstvo samo svojim radom. To će bogatstvo vrlo sporo ići, ali ću zato spavati mirne savesti". Ali, kada postane ljubavnik Delfine de Nisenžan, kada oseti miris bogatstva, upoznaće vrednost novca i njegovo dejstvo na čoveka: kada ima novac, čovek je siguran, samouveren, prav i dostojanstven. Visoko društvo i bogatstvo ,i moralna čistota, to ne može da opstane jedno pored drugog, shvatio je Rastinjak. Sudbina čiča Goria iz temelja potresa Rastinjaka. Sahrana svoga stradalnika bez krivice ruši sve iluzije koje je Rastinjak gajio o svetu. Kada je morao da pozajmi franak od domara Kristofa da bi grobarima dao napojnicu, Rastinjaka obuzima tuga i gorčina. U tom trenutku je nestao dotadašnji Ežen de Rastinjak koji je želeo da svet osvaja trudom, zaslugom i vrlinom. Pojavio se novi Ežen de Rastinjak koji upućuje društvu preteće reči a sad je na nas dvoje red . Na ručak kod gospođe de Nisenžan odlazi Rastinjak koji prihvata borbu sa društvom Sen Žermena, ali prihvata i sredstva kojima se ono služi. Na kraju romana Rastinjak je spreman na bespoštednu borbu u kojoj pobeđuju najjači i najbezobzirniji.

Votren

Žak Kolin zvani “Laži Smrt”, odbegli robijaš, dobro je upoznao svet i iskusio društvene nepravde, pa nastoji da Rastinjaku otvori oči i ukaže mu na neprijatne istine. Za Votrena je Pariz obična kaljuga : Oni koji se u njoj ukaljaju, vozeći se kolima, to su pošteni ljudi, a oni koji se ukaljaju idući pešice, to su lopovi. "Ako vam se desi nesreća da ukradete neku sitnicu, pokazuju na vas na trgu pred Palatom pravosuđa kao na kakvo čudovište. Ali ako ukradete milion, onda će vas u salonima smatrati za poštenog čoveka". Pokvarenost je opšta pojava i oružje ljudi osrednjih osobina. U društvo treba krčiti put bleskom genija ili umešnom pokvarenošću. U ljudske mase treba ili uleteti kao topovsko đule, ili se uvući kao kuga. Poštenjem se ništa ne postiže.

Vikontesa de Bozean

Rođaka Ežena de Rastinjaka, koja je po svom imenu i po svom bogatstvu, jedna od najvećih plemkinja, u jednom trenutku razočaranja, kada je ljubavnik bio napustio, kazuje Rastinjaku istinu o životu i upućuje ga kako da se ponaša u društvu u koje hoće da uđe: "Dakle, gospodine de Rastinjak, postupajte s ljudima onako kako zaslužuju. Želite da uspete, ja ću vam pomoći. Uvidećete koliko je duboka ženska pokvarenost, izmerićete veličinu bedne ljudske sujete. Iako sam pažljivo čitala tu knjigu o svetu, bilo je stranica koje su mi ostale nepoznate. Sad znam sve. Ukoliko hladno budete računali, utoliko ćete bolje uspeti. Ako hoćete da vas se svet boji, udarite bez milosti. I ljude i žene smatrajte za poštanske konje koje ćete na svakoj stanici ostavljati da crknu, pa ćete ostvariti sve želje".

Gospođica Mišono

Ova stara devojka umornih očiju da čoveka hvata jeza od njenog pogleda, istakla se po tome što je Votrenu na nagovor policije za 3.000 franaka dala napitak od kog se onesvestio, pa su tako po slovima na ramenu otkrili da je on odbegli robijaš i uhapsili ga. “Ti si me izdala stara gaduro, ti si mi priredila onu navalu krvi, znatiželjnice!. Ja bih ti dao 6000 franaka da izbegnemo ovaj neugodni put. Oni mene gledaju sa strahom, a tebe s gađenjem. Van uhodo!“

Čiča Gorio prepričan roman ovde

 

Struktura i kompozicija dela - Čiča Gorio - ovde

 

 

CONTACT